Teritorijalna primjena međunarodnog sustava odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem iz 1992. godine u državama koje nisu proglasile gospodarski pojas

U radu se izlaže problem teritorijalne primjene Međunarodne konvencije o građanskoj odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem iz 1992. godine (Konvencija o odgovornosti iz 1992.) i Međunarodne konvencije o osnivanju Međunarodnog fonda za naknadu štete zbog onečišćenja uljem iz 1992. godine (Konvencija o fondu iz 1992.) u državama ugovarateljicama koje nisu proglasile gospodarski pojas. Navedeni međunarodni sustav odgovornosti za štetu zbog onečišćenja uljem iz 1992. uz obalu i teritorijalno more država članica proširuje svoju primjenu i na štetu nastalu u njihovom gospodarskom pojasu. Kako većina mediteranskih država (među njima i Republika Hrvatska) nije iskoristila svoje pravo na proglašenje gospodarskog pojasa, u odnosnim državama konvencijski sustav se primjenjuje na njihovu teritoriju, uključujuci i teritorijalno more. Za štetu nastalu izvan granica teritorijalnog mora ne postoji nikakav sustav obeštećenja. Svjesni ozbiljnosti situacije predstavnici država ugovarateljica koje nisu proglasile gospodarski pojas, u okviru Međunarodne pomorske organizacije, pokušavaju naći način kako osigurati primjenu navedenih instrumenata i izvan granica teritorijalnog mora. Posebice se iznosi talijanski Prijedlog Deklaracije mediteranskih država za primjenu konvencijskog sustava izvan područja teritorijalnog mora, te mjere koje bi trebala poduzeti Republika Hrvatska u cilju postizanja odgovarajuće pravne regulative koja će pridonijeti očuvanju i zaštiti Jadranskog mora