Virtualne izložbe u hrvatskim muzejima i knjižnicama

Fizičke zbirke muzeja i knjižnica digitaliziraju se kako bi bile dostupne u globalnom elektroničkom i mrežnom okruženju. Digitalizacija građe može pružiti veću vidljivost i korištenje onoga što knjižnice i muzeji posjeduju. U kontekstu digitalizacije građe, pojavljuju se i drugačiji načini prezentiranja te građe. Jedan od njih je komuniciranje građe putem virtualne izložbe. Ovaj rad bavi se žanrom virtualne izložbe koji se razvija i popularizira u posljednja dva desetljeća. Prvi dio rada je teorijske prirode i, kroz definiranje virtualne izložbe i izložbe općenito, uvod je u problematiku virtualne izložbe u muzejima i knjižnicama. Iza njega slijedi istraživanje cjelokupne produkcije virtualnih izložbi u hrvatskim muzejima i knjižnicama koje prikazuje koliko se trend razvio u njima. Potom će detaljnije biti govora o oblikovanju digitalnih baštinskih proizvoda i njihovom vrednovanju. U posljednjem djelu rada vrednuju se četiri recentne virtualne izložbe hrvatskih muzeja i knjižnica prema smjernicama za vrednovanje multimedije CIDOC-ove radne grupe za multimediju. Iz toga se izvodi zaključak o načinu na koji hrvatski muzeji i knjižnice izrađuju virtualne izložbe i ima li prostora za napredak