Giambattista Vico and the Decline of the West

Budući da je Giambattista Vico bio jedan od prvih filozofa povijesti koji je pisao o usponu i propasti civilizacije, postalo je uobičajeno navoditi ga kao preteču Oswalda Spenglera i Arnolda Josepha Toynbeeja. U tom se smislu Vicova Nova znanost, između ostalog, može čitati i kao jedna od prvih teorija propasti Zapada. Takvo stajalište predstavljalo bi pojednostavljivanje i reduciranje Vicove misli ako ne bi uzelo u obzir smisao povijesnog kretanja kod Vica. Naime, dva su ključna elementa njegove filozofije povijesti. Prvi je teza da čovjek može u potpunosti spoznati samo ono što je sam proizveo, stoga je povijest spoznatljiva, štoviše, ona je uzorna znanost, a drugi se odnosi na njegovo kršćansko poimanje tijeka povijesti kao rezultata suradnje ljudskog djelovanja i Božje Providnosti. Ako bismo Vica uvjetno interpretirali i kao mislioca propasti Zapada u špenglerovskom smislu, postavlja se pitanje koje znakove dekadencije možemo danas uočiti. Na tom tragu mogu se izdvojiti široko prisutni suvremeni fenomeni koji podsjećaju na zvjersko, predcivilizacijsko stanje kako ga opisuje Vico: nomadizam, promiskuitet, usamljena i anarhična egzistencija. Također, vidljivo je i narušavanje triju temelja civilizacije koje Vico ističe kao ključne za izlazak iz zvjerskog stanja i započinjanje povijesnog tijeka (corso): religije, sklapanja brakova i pokapanja mrtvih. Kao zanimljiv znak vremena koji ukazuje na promjenu paradigme može se istaknuti i pedocentrizam u odgoju djece. Ako, slijedeći Vicove opise civilizacije na zalasku, dijagnosticiramo dekadentno stanje Zapada, koja od tri vicovska razrješenja u 21. stoljeću ostaju zamisliva? Diktator koji okončava anarhiju i uvodi poredak, »zdravija« civilizacija koja osvaja »dekadentnu« ili urušavanje civilizacije i pad u zvjersko stanje?Since Giambattista Vico was one of the first philosophers of history who has written about the rise and the fall of the civilisation he is commonly referred to as a predecessor of Oswald Spengler and Arnold Joseph Toynbee. In that sense, Vico’s New Science can be seen as, among other, one of the first theories of the decline of the West. This kind of stand point would represent a simplification and a reduction of Vico’s thought if the meaning of the historical course in his philosophy would not be taken into account. There are two key elements of Vico’s philosophy of history. The first one is the thesis that human can absolutely comprehend only what he has created himself. This makes history comprehensible. Even more, history is an exemplary science. The second one is his Christian understanding of the course of history as a result of the cooperation between human action and Divine Providence. If we interpret Vico as one of the thinkers of the decline of the West the question is what the symptoms of this decadence are. As the possible signs of the Western civilisation crises one can outline widely present phenomena such as: nomadic way of life, promiscuity, lonely and anarchic existence. This reminds us of the age of precivilisation as described by Vico. Furthermore, we can observe the violation of the three fundaments of civilisation which Vico emphasises a crucial for the exit from the beastly stage and for the start of history course (corso): religion, marriage, and the burial of the dead. Among other signs there is also an important shift of paradigms which can be seen in pedocentrism in children’s upbringing. If by following Vico’s description of the fall of the civilisation we diagnose the decadent state of the West what are the three possible Vico’s resolutions of this situation in the 21st century? An emperor who abolishes anarchy and introduces order, a “healthier” civilisation which conquers a “decadent” one or the collapse of the civilisation and the fall into the bestial state