STRANI JEZIK U PARNIČNOM POSTUPKU S POSEBNIM OSVRTOM NA TROŠKOVE PREVOĐENJA

Svaka stranka ima pravo na pravično suđenje. Da bi se to pravo ostvarilo, stranka mora imati mogućnost komunikacije sa sudom. Međutim, u prekograničnim građanskim sporovima, kada pri upotrebi službenog jezika na sudu jednoj od stranaka taj jezik nije poznat, mogu nastati problemi u komunikaciji. U radu se zauzima stav da, iako primarno zakonodavstvo Europske unije naglašava potrebu poštovanja i očuvanja kulturne, jezične i nacionalne različitosti u Europi, još uvijek se u prekograničnim sporovima podcjenjuju jezične barijere te se zbog toga ne pruža dovoljno jamstva pravu stranke na raspravljanje na jeziku koji razumije. Na području Republike Hrvatske može se zaključiti da su ispunjena stranačka jamstva uporabe vlastitoga jezika, međutim, strancima će se ponekad dogoditi da, iako su uspjeli u parnici, veliki troškovi prevođenja, ako je riječ o tužitelju, umanje ili čak premaše ostvarenu naknadu, odnosno, ako je riječ o tuženiku, neopravdano nanesu novčani gubitak