Stavovi prema djeci s posebnim potrebama i vršnjačko zlostavljanje u mlađoj školskoj dobi

Današnji napori k inkluziji polaze od prihvaćanja činjenice da djeca s posebnim potrebama imaju jednaka prava kao i sva ostala djeca. Iz tog razloga suvremene obrazovne prakse nastoje uključiti što veći broj djece s posebnim potrebama u redovno razredno okruženje. Istovremeno, inkluzivni napori nastoje i doprinijeti oblikovanju primjerenih stavova ostalih učenika prema djeci s posebnim potrebama. Uz inkluzivne napore s jedne strane, ozbiljan problem u suvremenim školama predstavlja vršnjačko zlostavljanje, s druge strane, bez obzira jesu li u njega uključena djeca s posebnim potrebama ili ne. Osnovni cilj ovoga istraživanja bio je ispitati kakve stavove o djeci s posebnim potrebama imaju zlostavljači, a kakve žrtve, odnosno možemo li mijenjanjem stavova o djeci s posebnim potrebama istovremeno promicati inkluziju i smanjivati vršnjačko zlostavljanje. U istraživanju je sudjelovalo 57 učenika trećih i četvrtih razreda iz tri različite škole. Rezultati istraživanja, na statistički značajnoj razini, pokazuju da i zlostavljači i žrtve imaju negativnije stavove prema djeci s posebnim potrebama od ostale djece. Zaključeno je kako bismo mijenjanjem stavova djece o djeci s posebnim potrebama potencijalno mogli smanjiti vršnjačko zlostavljanje