Infixation, reduplication, and blending in Croatian

Rječotvorni načini hrvatskoga jezika temelje se na ulančavanju morfema. U radu se opisuju tri tvorbena načina kojih nema u autohtonu, naslijeđenu hrvatskom leksiku – jedan koji se također temelji na morfemskoj raščlambi (infiksacija), dva kojima su temelji drugačiji (reduplikacija i leksička fuzija). Rad želi troje: i) istaknuti pojedine nedosljednosti postojećih opisa hrvatske morfologije, ii) opisati pojedinačne pozajmljene i domaće hrvatske lekseme i konstrukcije u kojima se o tim trima tvorbama može govoriti; iii) predvidjeti mogu li se neautohtoni tvorbeni načini i u kojoj mjeri importirati iz stranih jezika, danas ponajprije (jedino) engleskoga.In the paper three word-formation processes are described which are not found in the indigenous Croatian lexicon. First is infixation, which is a kind of concatenative affixation, and the other two are non-concatenative – reduplication and blending. The paper has three aims: i) to point out some inconsistencies in existing descriptions of Croatian morphology, ii) to analyse several Croatian neologisms that can be viewed as examples of the three processes in question, iii) to predict whether it is possible, and if so, to what extent, for non-indigenous word-formation types to be imported from foreign languages, nowadays mainly (only) English