DURKHEIM\u27S THEORY OF SOLIDARITY AND ITS CRITICISM

Autor se bavi promišljanjem teorijske pozicije velikog sociologa Emilea Durkheima o temi solidarnosti, koja za nas u Hrvatskoj - s obzirom na vremenski i povijesni kontekst u kojemu živimo - ima prvorazredno teorijsko i praktično značenje. Posebice se bavi teorijskim utjecajima koji su igrali ulogu u utemeljenju Durkheimovih stajališta o solidarnosti. Pritom su apostrofirana dva učenja: 1. stajališta pravnog solidarizma, vrlo utjecajnog teorijskog pravca, poglavito razvijenog unutar onodobnog francuskog upravnog prava, pri čemu je posebna pozornost pridana analizi djela jednog od vodećih predstavnika solidarističke teorije, Leona Bourgeoisa; 2. učenje o zajednici, pri čemu se naglašava nezaobilazan utjecaj njemačkog sociologa Ferdinanda Toenniesa, ali i nekih drugih njegovih predšasnika, kao što su Otto von Gierke, Henry Sumner Maine i Fustel de Coulanges. Ovaj misaoni kontekst imao je po autoru veliki utjecaj na izgradnju temeljnih stajališta o solidarnosti koje je Durkheim postavio u svojoj glasovitoj studiji De la division du travail social iz 1893. godine. Autor donosi prikaz osnovnih Durkheimovih stavova o solidarnosti, te pokazuje bitne razlike između tzv. mehaničke i organske solidarnosti. Na koncu autor kritizira Durkheimovu teoriju solidarnosti, držeći da je ona izložena ozbiljnoj kritici. Ipak, usprkos utemeljenim objekcijama, Durkheimovo učenje o solidarnosti ostaje i dalje "klasično mjesto" za razumijevanje i dublje poniranje u bit toga problema.The author analyzes the theoretical postulates of Emile Durkheim\u27s concept of solidarity, which for us in Croatia - due to the circumstances - has outstanding theoretical and practical significance. The author looks into the theories that shaped Durkheim\u27s idea of solidarity: that of legal solidarity, a major theoretical development, particularly within the French administrative law of the time (with a special emphasis on the seminal book by Leon Bourgeois)and that of the theory of community, focusing on German sociologist Ferdinand Tonnies as well as on some of his predecessors such as Otto von Gierke, Henry Sumner Maine and Fustel de Coulanges. The author claims that this mental framework immensely influenced Durkheim\u27s concept of solidarity which he put forward in his famous study De la division du travail social in 1893. The author gives a review of Durkheim\u27s central postulates and discusses the distinctions between the so called "mechanical" and "organic" solidarity. And finally, certain faults in Durkheim\u27s theory are pointed out. Nevertheless and despite these well-founded objections, Durkheim\u27s solidarity theory remains an "object lesson" in understanding solidarity