POST-DAYTON CROATIA

Autor istražuje položaj Hrvatske nakon prihvaćanja Daytonskog sporazuma. Daytonskim sporazumom osigurana je cjelovitost Bosne i Hercegovine, na temelju konsocijativnog načela, koji je izložio A. Lijphart. No, u BiH i dalje djeluju žestoki integrativni nacionalizmi, koji prenose vojnu i političku nestabilnost iz BiH u susjedne države. U Hrvatskoj samoj slabi i nestaje populistički i osvetnički nacionalizam, ali ostaje i dalje izvorni demokratski nacionalizam. Ovaj se pokazuje u svom dvostrukom zadatku: jednom koji stremi uključenju u prestižnu zajednicu europskih država i drugom koji hoće nastaviti s ujedinjavanjem cjelokupna hrvatskog etničkog korpusa. Ovaj prvi oblik nacionalizma nastoji svim snagama izboriti Hrvatskoj mjesto u Vijeću Europe, kako bi izbjegla biti dijelom zajednice balkanskih društava, kao što to planiraju eurostratezi u novoj "globalno-regionalnoj europskoj" politici. Bitno, dakle, obilježje postdaytonske Hrvatske bit će u rascjepima i suprotstavljanjima između ova dva nacionalizma; jednog, orijentiranog proeuropski i drugog integrativnog, usmjerenog na cjelovitost hrvatskog etnikuma.The author analyzes the position of Croatia following the Dayton accord. These accords have secured the integrity of Bosnia and Herzegovina, based on the consociational principle as stipulated by Arend Lijphart. However, fierce integrational nationalisms still rage in B&H, they spill over into the neighbouring states where they create military and political instability. In Croatia, the populist and vindictive nationalism is on the wane, but no so the original democratic nationalism. The latter is manifested in its twin task: one is to join the prestigious union of European states while the other is to go on with the unification of the entire Croatian ethnic corpus. The first brand of nationalism has been trying by hook or by crook to ensure a place for Croatia in the Council of Europe in order to escape the trap of a community of Balkan states as envisaged by Eurostrategists and their latest "globally regional European" policy. Thus, the post-Dayton Croatia will be marked by fault-lines and conflicts between these two types of nationalisms; one, pro-European and the other integrational (aimed at bringing together the entire Croatian ethnos)