Autor analizira pretpolitičku i političku genezu ljudskih prava, a zatim opisuje novovjekovni proces pozitiviranja ljudskih prava. Predmet analize su, s jedne strane, novovjekovne ugovorne teorije Lockea, Hobbesa, Kanta i njihova kritika u Hegela, a zatim geneza ljudskih prava nakon Deklaracije o pravima čovjeka i građanina. Na posljetku, na primjeru J.Rawlsa opisuje položaj ljudskih prava u demokratskoj pluralističkoj građanskoj državi i suvremenoj ustavnoj ili pravnoj državi, koja nastoji ograničiti demokraciju posredstvom bilo novih ugovornih teorija, bilo inzistiranjem na autonomnom i aktivnom ustavnom sudstvu.The author analyses the pre-political and political genesis of human rights, followed by the later process of positivization of ...