Noninsertional Achilles tendinopathy

Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja sustava za kretanje koji se očituje bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje te dovodi do smanjenja ili nemogućnosti obavljanja željenih radnih i/ili sportskih aktivnosti. U posljednjih je tridesetak godina učestalost pojavljivanja tendinopatije Ahilove tetive u porastu zbog sve češćeg sudjelovanja ljudi u sportskim aktivnostima, no valja naglasiti da se u trećini slučajeva javlja u ljudi koji se ne bave nikakvom fizičkom aktivnošću. Istraživanja su pokazala da u podlozi ovog stanja leži degenerativni, a ne upalni proces. Predisponirajući čimbenici nastanka tendinopatije Ahilove tetive mogu biti ili direktno vezani uz osobu (tzv. unutarnji) i tada je najčešće riječ o nepovoljnim anatomskim značajkama donjeg ekstremiteta, ili indirektno vezani uz osobu (tzv. vanjski) među kojima su najčešće pogreške u treningu i nošenje neprimjerene obuće. Za postavljanje dijagnoze od najveće su važnosti temeljita anamneza i klinički pregled. Od slikovnih se metoda savjetuje načiniti ultrazvuk, dok se magnetska rezonancija savjetuje samo u slučaju neuspjelog inicijalnog liječenja. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice neoperacijskog i kirurškog liječenja neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive. Neoperacijsko liječenje uvijek valja započeti ekscentričnim vježbama, a ako se nakon dvanaestotjednog programa ne postigne zadovoljavajući rezultat, tada se savjetuje primijeniti neku drugu metodu neoperacijskog liječenja. Kirurško je liječenje potrebno u 25 do 45,5 % bolesnika koji nakon provedenog neoperacijskog liječenja nisu zadovoljni ishodom. Danas raste popularnost minimalno invazivnih kirurških postupaka koji omogućuju bržu rehabilitaciju, manji morbiditet i brži povratak svakodnevnim aktivnostima u odnosu na standardni kirurški postupak.Achilles tendinopathy is a clinical condition characterized by pain and swelling in and/or around the tendon, mainly arising from overuse. It may interfere with activities of daily living, occupation and sports. Over the past thirty years, the incidence of Achilles tendinopathy has been rising as a result of greater participation in sporting activities. However, one third of patients with this condition are not physically active. The studies have shown that the underlying cause of this condition is not an inflammation process but rather degenerative changes. Suggested etiological factors for Achilles tendinopathy include intrinsic factors such as malalignment of the lower extremity and extrinsic factors such as training errors and inappropriate footwear. The diagnosis of Achilles tendinopathy is based on a thorough medical history and detailed physical examination. Recommended imaging technique is ultrasound scanning, while the MRI is recommended only in case of an unsuccessful initial treatment. The aim of this article is to provide an overview of latest guidelines for conservative and surgical treatment of noninsertional Achilles tendinopathy. Eccentric exercises are suggested as the first treatment option, but if eccentric exercise program does not yield desired results, it is recommended to perform some other method of conservative treatment. However, about 25 % to 45.5 % of the patients with Achilles tendinopathy fail to respond to conservative treatment and eventually require surgical intervention. Minimally invasive surgery, as compared with open procedures, holds the potential benefits of decreased morbidity rates, early functional rehabilitation and early return to daily life activities