Bilješke o jeziku Drugoga beramskog brevijara

Autor u članku iznosi zapažanja o jeziku 2. beramskoga brevijara (Ljubljana, NUK, Ms163) do kojih je došao transliterirajući 120 stranica iz njegove druge knjige. U tom se hrvatskoglagoljskom brevijaru koji se rabio u Bermu, kao i u većini drugih kodeksa, isprepliću elementi crkvenoslavenskoga jezika naslijeđeni iz predloška i elementi govornoga jezika koje su pisari, svjesno ili nesvjesno unosili u tekst koji su prepisivali. Istaknute su uočene zanimljivosti na grafijskoj, fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini te pogreške koje pružaju zanimljive podatke o pisarevu materinskom govoru kao i o njegovu poznavanju crkvenoslavenskoga jezika. Autor zaključuje da je brevijar pisan u središnjoj Istri (vjerojatno u samom Bermu), ali da je prepisan sa starijega glagoljskoga predloška koji potječe najvjerojatnije s Krka