EU POLICY TOWARDS THE WESTERN BALKANS

Na temelju analize sudjelovanja država Zapadnog Balkana u regionalnim inicijativama od 1990. do 1999, njihovim učincima i utjecajima, te regionalne dimenzije unutar Procesa stabilizacije i pridruživanja od 1999. do danas ovaj rad argumentira da regionalne inicijative EU nisu presudno pomogle državama Zapadnog Balkana da osiguraju integraciju u EU ili promijene političku, ekonomsku ili socijalnu klimu u regiji, kao ni da razviju regionalnu suradnju, što je bio jedan od temeljnih ciljeva politike europskih integracija prema tom dijelu Europe. Stoga treba poboljšati modalitete razvoja regionalne suradnje na Zapadnom Balkanu. To se može postići razvijanjem euroregija kao zajedničkog interesnog modela pristupanja europskim fondovima. No usporedbom financijskih sredstava namijenjenih regionalnoj suradnji pokazuje se kako se ukupna sredstva nisu povećala niti će biti povećana u srednjoročnom razdoblju. Stoga će regionalna suradnja na Zapadnom Balkanu i dalje pratiti dosadašnje obrasce politike.This paper argues that various EU policy initiatives towards the Western Balkans in the period of 1990-1999 did not in fact encourage the Western Balkans to move on and secure quicker integration into the European Union. They also failed to support reforms in the political, economic and social spheres. In addition, EU initiatives were too ineffective in terms of development of regional cooperation among countries of the region. Thus, new models were – and still are – needed if the EU remains committed to further enlargement in the Western Balkans. The author proposes development of a euro-region in the Western Balkans. In this way, countries of the Western Balkans would be encouraged to collaborate in applying for EU funding, which would support other forms of cooperation. However, since the funds are now restricted, it is more likely that even this approach would have only limited success