Ovaj esej nastoji prikazati sudbinu adventne nade nakon što se prva kršćanska crkva pojavila i proširila u grčko-rimskom svijetu, izražavajući svoju vjeru u mislima koje su bile oblikovane židovskim, grčkim i na kraju latinskim idejama. Uporabu ovih oblika pratilo je slabljenje eshatološkog iščekivanja, zbog činjenice da je taj dolazak odgađan, kao i zbog promjena u društvenim i političkim prilikama. Tako je neposredno očekivani advent s kraja prvog i ranog drugog stoljeća postupno ustupio mjesto "doktrini" o adventu – jednom od bitnih sastojaka "povijesti spasenja". Ova su važnu doktrinu zatim spiritualizirali oni koji su ustrajali na promicanju neke vrsti "ostvarene eshatologije", koja je po karakteru bila bliža superiornijem religioznom ...