Forms and Consequences of Deagrarization in Yugoslav Rural Areas

Prelazak stanovništva iz poljoprivrede u druge djelatnosti posljedica je razvoja društvene podjele rada. Mnoge aktivnosti koje su se javile u embrionalnom obliku u autarkičnoj seljačkoj ekonomiji, izdvojile su se u zasebne grane djelatnosti putem razvoja društvene podjele rada. To dovodi do nastanka tržišta dobara i usluga, do međuzavisnosti između različitih profesionalnih grupa stanovništva, i do razvitka gradova kao središta i poticatelja društvenog i gospodarskog napretka. Robno-novčana privreda stvara u seljaka potrebu za novcem i dopunskom zaradom. U usporedbi sa Zapadnom Europom, industrijski razvoj u Jugoslaviji bio je spor i tijekom kapitalističkog razdoblja prije Drugoga svjetskog rata seljaci su mogli steći dopunsku zaradu samo kao nadničari, iz nepoljoprivrednih sezonskih poslova, ili zapošljavajući se u drugim zemljama, a rjeđe stalnim zapošljavanjem u industriji ili u drugim djelatnostima. Pritom su seljaci stalno očekivali kako će se vratiti na svoju zemlju, nadajući se da će kupiti ili povećati svoj posjed, "razviti svoje gospodarstvo i unaprijediti proizvodnju. Socijalistička revolucija i poslijeratni razvoj zemlje doveli su do promjene odnosa seljaka prema zemlji. Kako je zaposlenost u industriji i nepoljoprivrednim djelatnosti donosila sve materijalne i socijalne prednosti, seljak je shvatio da on i njegovi potomci bolju budućnost trebaju tražiti izvan seljačkog gospodarstva. To je dovelo do masovnog napuštanja poljoprivrede: nakon Drugoga svjetskog rata oko 5,500.000 poljoprivrednika prešlo je u nepoljoprivredne djelatnosti u Jugoslaviji. U prvo vrijeme taj je prelazak u nepoljoprivredne djelatnosti imao obilježje izravnog transfera, bez prethodne pripreme, a zadnjih godina on je indirektan - glavnim kanalom agrarnog egzodusa (deagrarizacije) postalo je školovanje. Nekvalificirani seljaci gotovo su se prestali zapošljavati u zemlji i prije svega se zapošljavaju u inozemstvu. Deagrarizacija je proizvela višestruke posljedice u selu i poljoprivredi: razorila je demografsku strukturu, stvorila socijalne probleme među nekim kategorijama seoskog stanovništva, i usložila socioprofesionalnu strukturu sela; prostorno regrupiranje stanovništva dovelo je mnoga sela u nepovoljan položaj spram drugih sela s razvojnim izgledima; zbog mogućnosti ekstrazarade, stanovnici koji žive na obiteljskim gospodarstvima pridaju sve manju pozornost poljoprivrednoj proizvodnji te se sve veći broj individualnih gospodarstava gasi kao proizvodne jedinice. U zaključku se autor zalaže za kompleksnu demografsku, socijalnu i ekonomsku politiku koja će ruralna područja štititi od negativnih učinaka deagrarizacije (koji su sada, zbog dugotrajne kumulacije, izraženiji nego su bili prije), kako ne bi poprimili šire razmjere i izazvali dublje socijalne i ekonomske potrese.The movement of the population from agriculture into other activities is a consequence of the development of the social division of labour. Many of the activities which existed in embryonic form in the autarky peasant economy evoive into separate branches of activity through the development of the social division of labour. This leads to the emergence of a market of goods and services, to interdependence between the various professional groups of the population, and to the development of towns as centres and promoters of social and economic progress. The goods-monetary economy creates among the peasants the need for cash and for additional earnings. In comparison with Western Europe, industrial development in Yugoslavia was slow and during the pre-war capitalist period Yugoslav peasants could make additional earnings only as day-labourers, by tak ing on non-agricultural seasonal jobs, or by going into employment abroad rather than by taking permanent jobs in industry or some other activities, and their only aspiration was to return to their farms in the hope of buying new lands, develop their farms and increase production. The socialist revolution and the country\u27s development since the war have brought a change in the peasant\u27s attitude to land. With industry and non-agricultural activities being given full priority, the peasant has realized that he and his descendants are offered a better future outside agriculture. This has led to a massive abandonment of agriculture: about 5,500,000 farmers have moved into non-agricultural activities in Yugoslavia since the war. At first the movement into non-agricultural activities proceeded directly, without preparations, but in recent years the school has become the main channel through which the agrarian exodus has been taking place. Unskilled agricultural workers tend to go into employment abroad rather than to take jobs in their own country. Deagrarization has affected the rural areas in many ways: it has disturbed the existing demographic structures, created social problems among some of the cate gori es of the rural population, and changed the social and professional composition of the rural communities; the spatial regrouping of the population has brought many villages into an unfavourable position in relation to other villages with more promising development prospects; because of the possibility of extra earnings, inhabitants living on farms tend to give less attention to agricultural production. In conclusion the author calls for complex demographic, social and economic policies for the rural areas which would prevent the adverse effects of deagrarization (which, accumulating for a long time, are now more marked than ever before) from acquiring major proportions and causing deeper social and economic disturbances