INTERESTING CONTRIBUTIONS OF A FORGOTTEN PHILOLOGIST

Jozo Dujmušić (1874–1942) objavljivao je tekstove jezikoslovne tematike punih dvadeset šest godina, od 1896. do 1942., no u analima hrvatskoga jezikoslovlja potpuno je prešućen i ignoriran. U ovome se radu popisuju i opisuju najvažniji Dujmušićevi jezikoslovni radovi, a dvjema se njegovim najvažnijim preokupacijama – jezičnomu purizmu i inzistiranju na "povratku" etimološkoga pravopisa i iekavice – posvećuje posebna pažnja. U purističkim je radovima ponajviše bio zaokupljen čišćenjem hrvatskoga leksika od različitih "barbarizama" (rusizama, srbizama, turcizama, germanizama), ali i prepoznavanjem stranoga utjecaja na druge razine hrvatskoga jezika (morfonološku, morfološku i sintaktičku). Purizam i nacionalizam usko povezuje držeći da je prijetnja elementima hrvatskoga jezika ujedno prijetnja nacionalnomu identitetu. Zagovaranje etimološkoga pravopisa i iekavice njegov je način eksplikacije antivukovskih stavova i distanciranja od srpske jezične politike, što je vjerojatno najvažniji razlog potpune njegove anonimnosti.Jozo Dujmušić published linguistic texts for 26 years, from 1896 to 1942, but his work has never received any scientific recognition. This paper contains a list of Dujmušić\u27s most important linguistic papers and their descriptions, with special emphasis on the two of his greatest interests – linguistic purism and reinstatement of etymological orthography and "jekavian speech". His puristic papers mostly focus on purging the Croatian language of different "barbarisms" (Russianisms, Serbisms, Turkisms, Germanisms), but they also involve the recognition of foreign influence on other levels of the Croatian language (morpho-phonological, morphological and syntactic). Through reaffirmation of etymological orthography and "jekavian speech", Dujmušić demonstrated anti-Vukovian standpoints and rejected Serbian language policy, which might account for his complete anonymity