Grijanje - održiva gradnja

Uz razvoj pasivne kuće, svijesti ljudi o potrebi očuvanja prirode, želji za što nižim troškovima održavanja kućanstva te zdravom mikroklimom unutarnjih prostora kuće, smanjuje se potreba za velikim kapacitetima grijanja i otvara mogućnost novim tehnikama i tehnologijama zagrijavanja. Pri tome se ne koriste neobnovljivi izvori energije kao u klasičnom grijanju (nafta, ugljen, plin), već obnovljivi izvor energije koji se pronalazi u zemlji, vodi ili zraku i dio je zatvorenog sustava u kojem se prirodi uvijek vraća ono što smo joj oduzeli (mogli bismo reći „posudili“). Danas je u pasivnim kućama moguće zadovoljiti sve potrebe za grijanjem putem toplinskih crpki. One su to kvalitetnije i iskoristivije što je veći njihov tzv. grijući broj. Najrentabilniji i ekološki najprihvatljiviji su sustavi korištenja topline zemlje, ugradnjom zemnih kolektora ili pomoću geosondi. Grijanje sanitarne tople vode u pasivnim kućama je zahtjevnije od grijanja prostora. U tu svrhu preporučljivo je koristiti sunčevu energiju putem sunčanih kolektora. Fotonaponski sunčani pretvornici, tzv. ćelije, omogućavaju proizvodnju električne energije za potrebe kućanstva, ali i više od toga – distribuciju u javnu električnu mrežu. Vrijeme iskorištavanja Zemljinog potencijala je iza nas. Pred nama je suživot s prirodom i korištenje njenih potencijala bez negativnih utjecaja, uz poštivanje generacija koje tek dolaze i nasljeđuju ono što im ostane