Jezik kao političko pitanje: Slučaj zapovjednog jezika u austrougarskoj vojsci

The paper shows the political crisis of dualism in a multinational Austro-Hungary that was in-itiated by the political opposition of the Magyar magnates in the Hungarian Parliament. It was initiated by the large land owners-magnates with the claim to introduce the Magyar language as the language of command within the Hungarian army. The claim implicated the split of the united army and dispute of the joint chief commander, the Emperor Francis Joseph. The issue of the Magyar language was, for this reason, primarily a political question that subsequently meant the further weakening of political ties with the western half of the Monarchy until the complete separation of Hungary. The Emperor opposed this, announcing a new electoral law that would put an end to the dominance of the Magyar minority over the non-Magyar majority in Hungary. He was supported by the Liberal party headed by István Tisza, who was correct in his assessment that dualism primarily protected the Magyar interests in Hungary. The fear of the new electoral law sobered the Magyar nationalists and they gave upon the idea of revis-ing the Austrian-Hungarian Ausgleich. The Emperor subsequently gave up the implementa-tion of the law on the general right to vote in Hungary, led by direct political interests, despite the fact that a law like this, under favorable political circumstances which unfortunately were not present, could have become the future foundation – and not the eventual destruction – of the protection of the Monarchy.Rasprava prikazuje političku krizu dualizma u višenacionalnoj Austro-Ugraskoj izazvanu ja-čanjem političke opozicije mađarskih magnata u Ugarskom parlamentu. Potakli su je krupni veleposjednici-magnati sa zahtjevom da se u ugarsku vojsku uvede mađarski kao zapovjedni jezik. Taj zahtjev je implicirao razdvajanje zajedničke vojske i osporavanje zajedničkog vr-hovnog zapovjednika cara Franje Josipa. Pitanje mađarskog jezika je zbog toga bilo prven-stveno političko pitanje, koje je u krajnjoj konsekvenci značilo daljnje slabljenje veza sa za-padnom polovicom monarhije do potpunog ugarskog otcjepljenja, ali i mogućnost daljnje ma-đarizacije ostalih nacionalnosti. Car se tome suprotstavio najavom novog izbornog zakona ko-jim bi mađarska manjina izgubila pravlast nad nemađarskom većinom u Ugarskoj. Podršku je dobio od liberalne stranke na čelu s Istvánom Tiszom koji je dobro procjenio da dualizam pr-venstveno štiti mađarske interese u Ugarskoj. Strah od novog izbornog zakona otrijeznio je i mađarske nacionaliste pa su odustali od revizije austrougarske Nagodbe, a Car je nakon toga odustao i od provedbe zakona o općem pravu glasa u Ugarskoj, vođen neposrednim politič-kim interesima iako bi upravo takav zakon pod određenim povoljnim političkim okolnostima, kojih na žalost nije bilo, mogao u perspektivi postati temelj, ne za rušenje, već za očuvanje Austro-Ugarske