IVAN PETAR (ZANPJERO) PL. MLADINEO

Ivan Petar poznatiji kao Zampjero Mladineo rodio se u 1889. g u Pučišćima , a umro u Splitu 1972. Potomak je ugledne plemićke obitelji Mladinić-Mladineo iz Pučišća na otoku Braču. Pučku školu završio je 1901. g. u Pučišćima, a Veliku realku u Splitu 1909. Godine 1911. diplomirao je na Višoj trgovačkoj školi Revoltella u Trstu i stekao zvanje višeg ekonomista. Kao časnik austrijske vojske sudjeluje u I. svjetskom ratu. Odlikovan je Vojnim krstom za zasluge i Signum laudis. Po završetku rata vjenčao se s Ankom Nazor, kćerkom uglednog liječnika Ivana Nazora. Imali su sedmero djece, ali su dvije djevojčice umrle u prvim godinama života. Nakon završenog školovanja vraća se u Pučišća gdje preuzima dužnost upravitelja Prve dalmatinske klesarske zadruge i Uljarske zadruge. Godine 1921/1922. otvara dvije trgovine mješovite robe: jednu u Pučišćima, a drugu u Splitu. Ribarenjem se bavio od djetinjstva pa 1926. g. preuzima mjesto upravitelja Tvrtke Petrić § Cie u Salima na Dugom otoku. Godine 1928. potpisivanjem Društvenog ugovora postaje suvlasnik tvrtke Neptun s.o.j. Godine 1934. dioničarsko društvo preuzima Jugoslavensku tvornicu alimentarnih konzervi ITAK d.d. i nastaje Neptun d.d. koje u svom sastavu ima tvornice u Komiži, Vrboskoj, Rogoznici (šibenskoj) te u Salima na Dugom otoku. I. P. Mladineo izabran je za poslovođu, a 1939. g. imenovan je za generalnog direktora društva. Na toj dužnosti ostaje do 1946.g. kada je Neptun d.d. konfisciran. Svoju političku aktivnost započeo je kao član Jugoslavenske pučke stranke od 1919. do 1929. Godine 1935. priključio se HSS- u , a na izborima 1935. i 1938. izabran je za narodnog poslanika. Tu dužnost obnaša do 1942. g. Tijekom II. svjetskog rata s pripadnicima građanskih stranaka organizira Građanski blok. Od 1922. do 1945. obnašao je brojne stranačke i društvene aktivnosti među kojima su značajnije: predsjednik i dioničar Zadruge za elektrifikaciju otoka Brača, predsjednik Gospodarske matice, potpredsjednik Upravnog odbora Zadružne matice – Split, vijećnik Trgovinsko-industrijske komore u Splitu i druge. Godine 1944. uhapšen je u Dubrovniku, zatim je doveden u Split gdje mu je suđeno po čl. 10 Zakona o krivičnom djelu protiv naroda i države i Odluci o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Presudom Vrhovnog suda Hrvatske K- 118/45 i K- 837/45 osuđen je na kaznu lišenja slobode s prinudnim radom u trajanju od 3 god. te gubitkom političkih i građanskih prava, osim roditeljskih prava, i na konfiskaciju cjelokupne pokretne i nepokretne imovine. Nakon odsluženja kazne kao stručnjak za riblju industriju odlazi u Rovinj sa zadatkom da osposobi Tvornicu ribljih konzervi Mirnu (bivšu Ampelea). Potom do odlaska u mirovinu radi u Institutu za biologiju mora. Okružni sud u Puli donio je 1956.g. Rješenje o rehabilitaciji te brisanju presude K-837/45 iz kaznene evidencije, a 1997.g. Državno odvjetništvo RH donijelo je Mišljenje po kojem su presude K-118/45 i K-837/45 donesene zlouporabom prava i političke moći