Riječi i rečenice treba razumijevati u kontekstu njihovog prostora i vremena. Autor objašnjava kako kontekst jedne riječi prema drugoj u nekoj rečenici određuje gramatička struktura i sintaktički odnos; obrazlaže kako u hermeneutičkom krugu pojedinačni dijelovi doprinose cjelini i obratno, jer cjelina doprinosi razumijevanju svakog pojedinog dijela, pružajući nove aspekte o kojima treba voditi računa; i pokreće pitanje izvanbiblijskog konteksta - kako je na Bibliju utjecalo drevno bliskoistočno zaleđe ili okolina u kojoj su živjeli biblijski pisci. Problem biblijskog zaleđa u kontekstu Staroga zavjeta pojavio se kao pitanje od izuzetne važnosti. Na kraju autor zaključuje da biblijsko otkrivenje pruža vlastiti kontekst i sadržaj unutar konte...