Hrvatski priobalni ribolov i stanje njegovih priobalnih resursa na pragu ulaska u EU: učinkovitost konvencionalnog gospodarenja i buduća perspektiva

Artisanal fisheries in Croatia and throughout the Mediterranean coastal region have a long tradition. In recent times the booming growth of human populations along Mediterranean coasts has led to harvesting of its marine resources in almost insupportable quantities, thus placing the research of this topic in a complex context. At the same time, fisheries management throughout the Mediterranean region has remained conventional in its nature, implying that it is almost only based on gear specific management provisions. The current Croatian legislative framework and legislative changes of artisanal fisheries regulation in the last 15 years, as well as how these changes have impacted on the state of coastal fish resources, particularly target species condition, are discussed. The conclusion is that if we want to improve further the state of the resources a more comprehensive set of management measures incorporating closed areas and a new approach actively involving fishers in the management process should be adopted. Finally, guidelines for future management in terms of the monitoring and data collection framework (DCF) proposed by the EU are demonstrated.Priobalni ribolov u Hrvatskoj i cijelom priobalnom dijelu Sredozemlja ima dugu tradiciju. Zadnjih godina, ubrzani rast ljudske populacije uzduž obale Sredozemlja dovelo je iskorištavanje morskih resursa do gotovo iscrpljujućih količina što istraživanja ove problematike postavlja u složeni kontekst. Istovremeno, gospodarenje ribarstvom u Sredozemlju ostalo je konvencionalno u svojoj naravi što znači da je gotovo potpuno temeljeno na propisivanju specifičnih karakteristika ribolovnih alata. U radu se iznosi i raspravlja o trenutnom okviru hrvatskog zakonodavstva i zakonskim promjenama u reguliranju priobalnog ribolova u zadnjih 15 godina, te kako su te promjene utjecale na stanje priobalnih resursa, posebice na stanje ciljanih vrsta. Zaključak je da ako želimo poboljšati stanje resursa, moramo uvesti cijeli niz jasnih gospodarskih mjera koje će uključivati zone zabranjenog ribolova, ali i novi pristup koji će aktivno uključivati ribare u procese gospodarenja. Na kraju su iznesene osnovne smjernice budućeg gospodarenja u smislu praćenja i prikupljanja podataka kako to predlaže i traži EU za sve zemlje članice