PRAVNI I PRAKTIČNI PROBLEMI DOBRE OBRANE OKRIVLJENIKA

Zakon o kaznenom postupku – NN 152/08. od 24. prosinca 2008., zajedno sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku – NN 76/09. od 30. lipnja 2009., donijeli su mnogobrojne novosti u hrvatski kazneni postupak. Jedna je od njih uloga branitelja od kojega se traži posebna i temeljita priprema, što podrazumijeva stručno obrazovanje i operativnu osposobljenost. Autorice u radu analiziraju relevantne odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na položaj branitelja i njegovu ulogu u kaznenom postupku, sve uzimajući u obzir recentno jačanje i brz razvitak društvenog interesa za suzbijanjem i procesuiranjem kriminaliteta. Pravičan postupak podrazumijeva postojanje učinkovite obrane okrivljenika koja je sposobna suprotstaviti se optužbi i tako omogućiti provođenje načela kontradiktornosti i jednakosti oružja jer se jedino na taj način djelotvorno ostvaruje pravično suđenje. S posebnom pozornošću autorice analiziraju odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se tiču pojedinih procesnih zadataka i radnji branitelja kojima se osigurava učinkovita obrana kao što su razgledavanje spisa predmeta, učinkovita priprema obrane (osobito za vrijeme trajanja istrage i boravka okrivljenika u istražnom zatvoru) te problematiku prekluzije dokaza. Zaključno autorice iznose svoje ocjene i osvrt na zakonska rješenja koja se odnose na tu problematiku – neka rješenja smatraju da će dovesti do djelotvornijeg sustava kaznenog pravosuđa kojima će se postići zadovoljavajući rezultati, dok neka prepoznaju kao moguće izvore problema koji bi se mogli pojaviti u praksi tijekom obavljanja braniteljske dužnost