The Importance of PK/PD of Antimicrobial Drugs in Chronic Bacterial Prostatitis Treatment

Kronični bakterijski prostatitis (KBP) još je i danas važan terapijski problem s obzirom na razmjerno nizak postotak izlječenja. Jedan od razloga svakako je i slabo prodiranje većine antimikrobnih lijekova u tkivo i sekrete prostate. Stoga je razumljivo da se posebna pozornost posvetila farmakokinetskim karakteristikama antimikrobnih lijekova koji dolaze u obzir za liječenje ove složene infekcije. Za uspješno liječenje svake bakterijske infekcije, pa tako i KBP-a, važno je identificirati uzročnika i utvrditi njegovu osjetljivost. U KBP-u izolacija je uzročnika problem između ostaloga i zbog još prisutnih dilema koji je biološki uzorak najrelevantniji za mikrobiološku dijagnostiku. Zbog toga postoje ne sasvim razumljive razlike u postotcima izoliranih uzročnika KBP-a među provedenim studijama. Iz toga razloga uspješnost empirijske terapije u KBP-u niža je od željene. Određeni je napredak u liječenju KBP-a postignut upravo na temelju boljeg razumijevanja i uporabe farmakokinetskih karakteristika antimikrobnih lijekova. Primjenom fluoriranih kinolona u liječenju KBP-a izazvanog Escherichijom coli postotak izlječenja s 40% iz doba kada je lijek izbora u liječenju KBP-a bio trimetoprim, povećan je na iznad 60%. Preostaje vidjeti hoće li fluorirani kinoloni 4. generacije zbog bolje farmakokinetike i postizanja visokih koncentracija u prostati pridonijeti daljem poboljšanju liječenja KBP-a. Uzimanjem u obzir farmakokinetskih karakteristika azitromicina unaprijeđeno je i liječenje KBP-a izazvanog Chlamydijom trachomatis. Činjenica da se u znatnog broja oboljelih od KBP-a u liječenju uz antimikrobne lijekove rabe i protuupalni lijekovi, blokatori alfaadrenergičkih receptora upućuje na složenost ovoga kliničkog entiteta. Rezultati kliničkih studija upućuju na potrebu razjašnjenja još uvijek nepoznatih faktora zbog kojih je liječenje KBP-a nedovoljno uspješno unatoč dugotrajnoj primjeni jednog ili više antimikrobnih lijekova.Chronic bacterial prostatitis (CBP) is still an important therapeutic problem due to relatively low treatment success rates. One of the reasons is certainly a poor penetration of most antimicrobial drugs into prostatic tissue and secretions. Special attention given to pharmacokinetic properties of antimicrobial drugs, which could treat these complex infections, is therefore understandable. For a successful treatment of any bacterial infection, including CBP, pathogens and their sensitivity should be identified. The isolation of a pathogen in CPB is still a problem due to an ever present dilemma about the most relevant biological sample for microbiological diagnosis. Therefore, there are some not quite understandable differences in the percentages of CPB pathogens isolated in studies conducted so far. Consequently, the success rates of the empirical CPB therapy are below those desired. Some progress in CBP treatment has been achieved thanks to a better understanding and use of pharmacokinetic properties of antimicrobial drugs. The percentage of successfully treated patients with CBP due to E. coli grew from 40% in those treated with trimethoprim as first-line-treatment to 60% in those treated with fluoroquinolones. It remains to be seen whether 4th generation fluoroquinolones will further improve the CBP treatment due to their enhanced pharmacokinetics and high prostate levels. The treatment of CBP due to C. trachomatis has been also improved thanks to the understanding of the azithromycin pharmacokinetic properties. The fact that anti-inflammatory drugs and alpha-adrenergic blockers are used in a considerable number of CBP patients in addition to antimicrobial drugs indicates the complexity of this clinical entity. The results of clinical studies show that the reasons lying behind the insufficiently successful CBP treatment despite a long-term use of one or more antimicrobial drugs remain to be elucidated