STEČAJNA KAZNENA DJELA

U ovom radu obrađena su četiri kaznena djela koja po svom zakonskom opisu spadaju u “prava” stečajna kaznena djela: pogodovanje vjerovnika, zlouporaba stečaja, zlouporaba u postupku stečaja te nepokretanje stečajnog postupka. Kao kriteriji razgraničenja između “pravih” stečajnih kaznenih djela i djela koja se ponekad navode kao stečajna djela služi zakonski opis koji pretpostavlja činjenično stanje koje je zakonska pretpostavka za otvaranje stečajnog postupka prema odredbama Stečajnog zakona. Stečajna kaznena djela klasična su delicta propria te su počinitelji ili odgovorne osobe u pravnoj osobi ili dužnici pojedinci nad kojima se na temelju odredbi Stečajnog zakona može otvoriti stečajni postupak. U dogmatskom smislu najveće probleme predstavljaju neodređenost zakonskog opisa većine stečajnih kaznenih djela što dovodi do pravne nesigurnosti te neodređenost mogućeg kruga počinitelja, a to posebice dolazi do izražaja kod kaznenog djela nepokretanja stečajnog postupka. Uvid u sudsku praksu pokazuje kako se, s obzirom na situaciju u gospodarstvu i broj stečajnih postupaka, procesuira vrlo mali, gotovo neznatni broj takvih djela, a izrečene kazne kreću se na granici zakonskog minimuma. Po svemu sudeći, sudska praksa nije prepoznala svu opasnost koja dolazi od takvih kaznenih djela te u tome dosta zaostaje za europskim kriterijima