DUAL IN ŠIMUN KOŽIČIĆ BENJA’S MISAL HRUACKI

Posebnost je jezika knjiga tiskanih u riječkoj glagoljskoj tiskari Šimuna Kožičića Benje u literaturi već zamijećena. Pri omjeravanju se staroslavenskih i starohrvatskih elemenata u tim izdanjima Kožičiću katkad pripisivala i težnja za pohrvaćivanjem. Preciznije i sustavnije utvrđivanje funkcije spomenutih dvaju jezičnih sustava u Kožičićevoj jedinstvenoj koncepciji književnoga jezika tek predstoji. U ovome se radu određuje status dvojine kao gramatičke kategorije u Kožičićevu Misalu hruackom, za čiji su otklon od norme jezika dotadašnjih hrvatskoglagoljskih misala recentna istraživanja pokazala da je u najvećoj mjeri posljedica redigiranja po Vulgati. Budući da je dvojina u 16. stoljeću izraziti staroslavenizam i nije uvjetovana latinskim predloškom, njezinu uporabu valja promatrati isključivo kao svjestan i namjeran čin posezanja za (hrvatskim) staroslavenskim sustavom.The particularity of language present in the books printed in Šimun Kožičić Benja’s Glagolitic printing house in Rijeka has already been noticed in the literature. When comparing the Old Slavic and Old Croatian elements in these editions, the aspiration for Croatisation was sometimes attributed to Kožičić. A more accurate and systematic analysis of the function of these two linguistic systems in Kožičić’s unique concept of literary language is still awaiting. This article defines the status of dual as a grammatical category in Kožičić’s Misal hruacki. Recent research has shown that its deviation from the language norm of the earlier Croatian Glagolitic missals is to the greatest extent the result of editing according to the Vulgate. Since in the 16th century dual was a prominent Old Slavic element and was not conditioned by the Latin model, its usage should be considered as a deliberate and intentional act of reaching out for the (Croatian) Church Slavonic system