Zastara

Autorica se u radu bavi teorijskim i praktičnim aspektima zastare kaznenog progona i zastare izvršenja kazni i sigurnosnih mjera. Kod zastare kaznenog progona najprije ističe pitanja početka tijeka zastare, posebice kod specifičnih delikata kao što su kaznena djela stanja, višeaktna kaznena djela, kolektivna kaznena djela, kaznena djela nečinjenja, produljena kaznena djela te zastare u slučaju stjecaja a zatim razmatra pitanja prekida, obustave i mirovanja zastare. Posebice je zanimljivo praktično pitanje određivanja zastarnog roka kada je on počeo teći po starom zakonu a u međuvremenu, prije isteka je novelom zakona on produljen: prema stajalištu Vrhovnog suda RH i nekih naših teoretičara, na počinitelja se tada primjenjuju odredbe o zastari iz novog zakona. Naposlijetku autorica upozorava na istraživanje u organizaciji Akademije pravnih znanosti Hrvatske i Katedre za kazneno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu provedeno tijekom 2002. i 2003.g. koje je obradilo 60 predmeta općinskih sudova te utvrdilo da su najčešći razlozi nastupa zastare neaktivnost suda (38,33%), nedolazak okrivljenika (23,33%), promjena suca (11,66%), neodgovarajuće vođenje postupka (7,5%), dok je (bitno) skraćenje zastarnih rokova bilo tek na petom mjestu uzroka nastupa zastare (u 5%)