PRIMJENA NOVOG ZAKONA O DRŽAVNOM ODVJETNIŠTVU U PRAKSI

Donošenje novog Zakona o državnom odvjetništvu (NN, 51/01) od Hrvatskog sabora te stupanje na snagu tog zakona 14. lipnja 2001. ima za budući rad državnog odvjetništva višestruko značenje. Definiranjem državnog odvjetništva kao tijela koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih djela te poduzimati i pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske, koje poslove je do tada obavljalo državno pravobraniteljstvo, bilo je potrebno pristupiti objedinjavanju tih dvaju državnih tijela, prije svega kroz ustrojstvo i rad državnog odvjetništva. Donošenje novog Zakona o državnom odvjetništvu zahtijeva da se pristupi rješavanju praktičnih problema u primjeni tog zakona. Praktično - to znači imenovanje državnih odvjetnika, izbor članova Državnoodvjetničkog vijeća, preimenovanje državnih pravobranitelja u zamjenike državnih odvjetnika, donošenje okvirnih mjerila, prijenos arhive, preuzimanje službenika, donošenje pravilnika o unutarnjem redu te mogućnost osnivanja drugih ustrojstvenih oblika za progon pročinitelja određenih kaznenih djela. Sigurno da primjena novog Zakona o državnom odvjetništvu već sada zahtijeva ulaganje velikog truda i rad na daljnjem ustrojstvu državnog odvjetništva kako bi ono moglo efikasno djelovati u smislu zakona kao samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje postupa protiv počinitelja kaznenih djela te poduzima pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske. Pritom valja istaknuti da je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske kao krovnom pravosudnom tijelu unutar državnoodvjetničke organizacije zaduženom za provođenje Zakona o državnom odvjetništvu povjerena značajna uloga, ali ujedno i odgovornost za provođenje ciljeva Zakona u praksi