CROATIAN REFERENDUM FOR THE EUROPEAN UNION: ANATOMY OF A BELATED (LACK OF) SUCCESS

U tekstu se analiziraju posljedice hrvatskog referenduma za EU održanog 22. siječnja 2012. godine, s raznih stajališta i iz kuta prijepora što ga je referendum izazvao u javnosti, ali i u stručnom i znanstvenom diskursu u Hrvatskoj. Autor razmatra održavanje referenduma u kontekstu određivanja datuma za njegovo održavanje, što je postalo predmetom prijepora između vlasti i opozicije te jednog dijela euroskeptične javnosti. Na drugom su mjestu prijepori oko izlaska na glasovanje, što se u tekstu razmatra u kontekstu optužbi o neregularnosti referenduma; na trećem je mjestu pitanje legalnosti i legitimnosti referenduma, pri čemu se on uspoređuje s referendumima koji su se održali u drugim zemljama pristupnicama, ne samo petog kruga proširenja s postkomunističkim i mediteranskim zemljama već se razmatra i slučaj referenduma u drugim zemljama koji nisu imali pozitivan ishod. Na kraju autor konstatira, na temelju uvida u činjenice i analizu varijabli referenduma, da je uspjeh hrvatskog referenduma za EU nepobitan i da je referendum, i s obzirom na izlazak i s obzirom na ishod, polučio čak i bolje rezultate nego u mnogim postkomunističkim zemljama petog proširenja. Na kraju autor utvrđuje da su razlozi kašnjenja Hrvatske u EU u odnosu na ostale zemlje Srednje i Istočne Europe te na Sloveniju pogrešne političke procjene i političke odluke. Autor također razmatra informacijski i obrazovni deficit o EU-u u Hrvatskoj, pronalazeći u specifičnim odlukama vlasti uzroke slabe informiranosti hrvatskih građana o EU-u. Unatoč tome rezultat referenduma naišao je na pozitivne reakcije u političkim tijelima EU-a i među državama članicama, čime se otvara i proces ratifikacije u drugim zemljama EU-a koji bi morao dovesti do punopravnog članstva Hrvatske u EU-u 1. srpnja 2013.In this text, consequences of the Croatian referendum for the EU held on January 22, 2012 are analyzed from various standpoints and from the angle of the controversy which it caused in the public, but also in the expert and scientific discourse in Croatia. The author first discusses the holding of the referendum in the context of its date-setting, which brought about a dispute between the government and the opposition and a part of the Eurosceptic public. Second, controversy arose regarding participation in the referendum, which is approached here in the context of irregularity accusations. Third, there is the issue of the referendum’s legality and legitimacy, and the author draws a comparison with referenda held in other accession countries – not only in the fifth round of enlargement with post-communist and Mediterranean countries, but also in other countries where the referendum did not have a positive outcome. Relying on the available facts and variable analysis related to the referendum, the author then asserts that the Croatian referendum for the EU was undoubtedly successful, that its results, both with regard to the participation and the outcome, were even better than in many post-communist countries of the fifth enlargement. Finally, the reasons for the tardiness of Croatia’s EU accession in contrast to the other Middle-European and Eastern-European countries and Slovenia are analyzed. It is viewed as a consequence of wrong political estimations and decisions. The author also focuses on the informational and educational deficit regarding the EU in Croatia, and finds that the Croatian citizens are poorly informed on the EU because of specific decisions of the government. Still, the result of the referendum met with positive reactions of EU political bodies and the member states, which opens up the process of ratification in other EU countries that should lead to full membership of Croatia in the EU on July 1, 2013