Spontani razvoj povijesne jezgre grada Splita biva tijekom 19. stoljeća obogaćen planerskim intervencijama u sklopu kojih bitnim predmetom postaju otvoreni javni prostori. U nizu prijedloga i projekata izrađenih do sredine 20. stoljeća čita se sazrijevanje urbanističko-konzervatorske prakse. Oni reflektiraju promjene odnosa naspram valorizacije graditeljske baštine, u pristupima evoluirajući od radikalnih autorskih do obazrivijih interdisciplinarnih prijedloga.The spontaneous development of the Split historic nucleus was in the 19th century enriched with the planning interventions focusing on the open public spaces. A range of planning proposals and projects worked out until the mid 20th century demonstrate a maturing development of the urb...