SVEĆENIČKA KULTURA ŽIVLJENJA - UVOD

Ovaj je pastoralni skup prezbitera Riječke metropolije u znaku poznatog aksioma Milost ne razara nego pretpostavlja i usavršava narav. Tema skupa, dakle, obuhvaća ono naravno kao logičku i metafizičku pretpostavku nadnaravnoga. U teologiju svetoga reda znale su se ušuljati jednostranosti u naglašavanju onog nadnaravnog u svećeničkom služenju i životu, pri istovremenom zanemarivanju istine da čovjek bitno pripada fizičkom svijetu. U ljudsko su tijelo, prema Božjoj stvarateljskoj promisli i činu, upisane određene zakonitosti koje nam znanost otkriva i koje valja poštivati. Suodnos jave i sna, rada i odmora, duhovnog i tjelesnog rada, redovitost i kvaliteta obroka, kao i redoviti liječnički pregledi, neizostavni su u dosezanju punine čovječnosti. Župni stan i kvaliteta stanovanja u njemu nije sporedna stvar, budući da u tom prostoru, koji se sastoji od Službenog i privatnog dijela, svećenik, prema sadašnjem prakticiranju pastorala, boravi znatan dio vremena i nije svejedno kako je uređen taj prostor koji djeluje kako na onoga koji tu živi tako i na one koji povremeno ulaze u to zdanje