Tretiranje učenika s ADHD poremećajem u redovitim osnovnim školama

The aim of this longitudinal research is to explore the way teachers treat students with diagnosed ADHD syndrome within the process of education. The research has been conducted on a sample of 45 students, medically diagnosed with ADHD and attending five elementary schools in the area of the city of Zagreb, in the school year 2008/2009, and 45 control group students from the same schools (ΣN=90). The null hypothesis, which assumes there is no statistically significant difference between the students diagnosed with ADHD and the rest of the students regarding the way they are treated by their teachers, has been verified on a 20 variable substrate on an ordinal scale, using the univariate (ANOVA) and multivariate approach to data analysis (discriminative analysis). With regard to certain variables of educational support provision, the gained results, showing the non-existence of differences between the samples indicate that teachers do not provide the ADHD students with suitable specific educational support, even though, given the pedagogical specificum of working with these students, such support is highly needed.Cilj ovog longitudinalnog istraživanja je istražiti kako učitelji unutar odgojnoobrazovnog procesa tretiraju učenike kojima je dijagnosticiran ADHD sindrom. Istraživanje je provedeno na uzorku od 45 učenika iz pet osnovnih škola grada Zagreba kojima je školske godine 2008./2009. medicinski dijagnosticiran ADHD, te 45 učenika kontrolne skupine iz istih škola (ΣN=90). Na supstratu od 20 varijabli na ordinalnoj skali univarijatnim (ANOVA) i multivarijatnim pristupom obrade podataka (diskriminativna analiza) verificirana je nul hipoteza kojom je pretpostavljeno da ne postoji statistički značajna razlika između učenika kojima je dijagnosticiran ADHD i ostalih učenika s obzirom na tretiranje od strane njihovih učitelja. S obzirom na određene varijable pružanja odgojno-obrazovne podrške dobiveni rezultat o nepostojanju razlika među uzorcima ukazuje da učitelji ne pružaju odgovarajuću specifičnu odgojnoobrazovnu podršku učenicima s ADHD-om, iako je s obzirom na pedagoški specifikum rada s dotičnim učenicima takva podrška izuzetno potrebna