Polazeći od pretpostavke da je prostor univerzalni kognitivni primitiv, ili, bolje rečeno, a priori oblik intuicije, u ovom se radu pažnja usmjerava na prostorne prijedloge i glagolske prefikse u hrvatskome jeziku. Promatrajući te jezične elemente sa stajališta kognitivne lingvistike, u radu se analizira uporaba konstrukcije prefigirani glagol kretanja + prijedložni izraz, pri čemu prefiks i prijedlog imaju isti leksički oblik (npr. pretrčati preko ceste). Pri pokušaju razlikovanja semantičkih sastavnica leksikaliziranih u prefiksu nasuprot onima leksikaliziranima u prijedlogu, ukratko se predstavljaju rezultati dvaju istraživanja čiji je cilj bio ispitati intuiciju izvornih govornika hrvatskoga jezika pri semantičkoj interpretaciji rečenic...