Velikomoravski likovi oranta iz 9. stoljeća

The study presents new finds of gilded copper plaques with figural motifs depicting orantes, which were discovered at the Great Moravian Bojná I-“Valy” hillfort in Slovakia. The plaques, together with the collection of belt endings excavated at the Great Moravian “Valy” hillfort near Mikulčice (Moravia, Czech Republic), are studied using the comparative and iconographic analysis. The author concludes that Moravian belt endings were produced in a manner similar to Carolingian belt endings from the second third of the ninth century, but the style of figural decorations of orantes, as well as that of the plaques from Bojná, resembles Byzantine patterns. They are decorated by angels of various orders related to the oldest preserved Byzantine Homilies of Gregory of Nazianzus of the ninth century. These orders of angels were also inspired by Pseudo-Dionysius the Areopagite writing on the “Celestial Hierarchy”. Both written documents were very popular in the Constantinople court in the latter half of the ninth century. The study concludes that both complexes of Great Moravian artistic craft are closely connected to the Byzantine mission of Sts. Constantine-Cyril and Methodius.Stručna javnost odnedavna posvećuje znatnu pozornost pozlaćenim bakrenim pločicama s figuralnim dekorom i natpisima iz velikomoravskoga gradišta Bojna I – Valy, koje se smatraju jednim od najstarijih dokaza kršćanstva na području Velike Moravske. Pločice su kupljene od privatnog skupljača i smještene u Ponitrianski muzej, a 2003. nalazište je podvrgnuto reviziji Karola Piete. Prema K. Pieti i A. Ruttkayu šest pločica s motivima oranta pripadalo je izvorno prijenosnom oltaru koji se veže uz franačku misiju s početka 9. stoljeća. S ikonografskoga gledišta, na pločicama iz Bojne nisu prikazani oranti, nego anđeli iz raznih anđeoskih korova: Anđeo Velikog savjeta na br. 1, kerubin na br. 6, serafin na br. 5, arhanđeli na br. 2, anđeli na br. 3 i 4. Takva je hijerarhija anđela prvi put predložena u radu Pseudo-Dinizija Areopagita, neoplatonističkog teologa iz 5.-6. stoljeća, De caelesti Hierarchia (poglavlje 4.). Tekst se čuvao u Bizantu i tek se godine 827. pojavljuje na Zapadu kao dar cara Mihajla II. Mucavca (820.-829.) franačkom vladaru Luju Pobožnom. Na latinski su ga preveli franački teolozi i filozofi opat Hilduin i Johannes Scottus Eriugena. Stoga pločice iz Bojne nisu mogle nastati pod franačkim teološkim utjecajem, a nema ni potrebe da ih se veže uz prijenosni oltar, već ih treba vezati uz relikvijar. Takvo mišljenje podupire bizantska stauroteka iz Limburga, relikvijar načinjen za Romana I., s relikvijom sv. Križa u zlatnom okviru i s prikazima serafina, kerubina, arhanđela i anđela. Pločicama se bavilo nekoliko stručnjaka. Matthias Mehofer i Verena Leusch zaključili su da su pločice izradili velikomoravski majstori. Točno je da pojasni ukrasi iz grobova 100, 240 i 490 pokazuju sličnosti s pločicama. U stilističkom smislu znakovit je i bizantski solid iz groba 480 s prikazom Mihajla III. koji drži labarum na reversu, te Krista s nimbom, s križem na reversu, a također i relikvijarni križ nađen uz crkvu br. 12. Najbliža slikana analogija ikonografiji pločica nalazi se u Homilijama Grgura Nazijanskog. Rukopis je nastao 880.-886. na carigradskom dvoru kao dar patrijarha Focija caru Baziliju I. To je najstarija sačuvana grčka kopija propovijedi Grgura Nazijanskog. Sadrži 46 minijatura na cijeloj stranici i više od 200 prikaza koji ne prikazuju samo scene iz Staroga i Novog zavjeta već i motive iz života Grgura Nazijanskog i cara Bazilija. Rukopis nije mogao biti uzorom pločicama iz Bojne, jer je bio isključivo posvećen Baziliju I. Iluminirani kodeksi koristili su se u najvišim krugovima bizantskog carskog dvora. Skupljali su ih, proučavali i naručivali istaknuti teolozi i učenjaci, pa i članovi carske obitelji. Sv. Konstantin koji je u pratnji Metodija došao u Veliku Moravsku 863., služio je na carskom dvoru prije svojega povijesnog putovanja. Njegov intelektualni razvitak temelji se na bizantskoj dvorskoj kulturi i na porukama kršćanske antike i patrologije, te poznavanju bizantske ikonografije. Bio je prijatelj Focijev i poznavao je spise Pseudo-Dionizija Areopagita, kako to opisuje rimski knjižničar Anastazije. Grgur Nazijanski utjecao je intelektualno i teološki na sv. Konstantina, koji mu je posvetio pjesmu tijekom studija u Carigradu. Pločice iz Bojne nastale su neovisno i ranije od najstarijega sačuvanog primjera Homilija iz Pariza (B. N., Gr. 510), i ne može se tvrditi da postoji izravna veza između njih i tadašnje bizantske imperijalne ikonografije. Prijevod: Vladimir P. Gos