Otežana životna prilagodba osobe s intelektualnim teškoćama i poremećajem u ponašanju

Kako navodi Došen (Došen, 2010) stručan naziv intelektualne teškoće (IT), (ranije korišten naziv mentalna retardacija) podrazumijeva zaostatak psihosocijalnog razvoja (pogotovo kognitivnog) za prosječnim psihosocijalnim razvojem kod osobe iste kronološke dobi. Intelektualne teškoće nisu psihički, već razvojni poremećaji, tj. stanje nerazvijenosti središnjeg živčanog sustava tijekom prenatalnog ili ranog postnatalnog razvoja te se zato ne može liječiti i izliječiti poput nekih bolesti, već se može samo stimulirati mogući razvoj. Vrlo čest problem u osoba s IT je njihovo problematično ponašanje. Pored poremećaja ponašanja često nastaju i razni psihički poremećaji. Epidemiološka istraživanja pokazuju da poremećaji ponašanja i psihički poremećaji nastaju u čak 30% do 60% djece i odraslih s intelektualnim teškoćama. Poremećaji raspoloženja, naročito depresivni, česta su pojava u osoba s IT. Simptomi se mogu razlikovati od onih u općoj populaciji. Manje se očituje sniženo raspoloženje, a više neadekvatno ponašanje, ljutnja, napadi bijesa i agresivnosti, te povlačenje u sebe i vegetativni simptomi. Kako navodi Došen (Došen, 2009) najčešći poremećaji ponašanja su agresivnost, autoagresivnost (samopovređivanje) i destruktivnost. Ove smetnje ponašanja mogu nastati kao simptomi psihičkog poremećaja ili samostalno – najčešće kao posljedica nepovoljnog međuodnosa s okolinom. Naročit problem može biti samopovređivanje koje vodi u trajne posljedice i može biti opasno za život