Missing Persons: Establishing Preliminary Procedures for Investigating Missing Persons (Part I)

Stalni porast broja prijavljenih nestalih osoba sve više zaokuplja pažnju javnosti, ali i policije čiji se zadaci na tom području stalno povećavaju. Posebno nestanci djece i maloljetnika u jav-nosti izazivaju veliku uznemirenost i povećan interes zbog kojeg je postupanje policije katkad izloženo određenim kritikama i pritiscima. Situacija nestanak osobe nije definirana ni u jed-nom od postojećih pravnih propisa u području policijskog zakonodavstva, što također utječe na početak traganja za nestalom osobom. Tu situaciju u svakom konkretnom slučaju prosuđu-je sam policijski službenik na temelju vlastitog iskustva, znanja, stavova, predrasuda, sposob-nosti uočavanja i sumnjanja, ali i temeljem prosudbe dobivenih početnih informacija, najčešće od prijavitelja nestale osobe. U početnom stadiju saznanja za nestanak osobe prijavitelj je prvi, glavni i najvažniji izvor informacija. Zbog toga kriminalističko-taktičko i metodičko učenje te pravila o zapri-manju prijave o nestanku osobe u kriminalističkoj proceduri traganja za nestalom osobom zauzimaju posebno mjesto. Razlozi/motivi koji su prijavitelja potaknuli na podnošenje prijave o nestanku osobe često se reflektiraju i determiniraju stvaranje početne slike o mogućim istra-žnim situacijama nestanka osobe. To je još jedan razlog, potreba, za kvalitetnim obavljanjem razgovora s prijaviteljem. Postupanje policije u slučajevima nestanka osobe započinje najčešće zaprimanjem pri-jave o nestanku osobe. Prijavu u pravilu podnose roditelji, rođaci, prijatelji, kolege poznanici i drugi – dakle, one osobe iz uskog socijalnog okruženja nestale osobe. Policija rijetko sama saznaje za nestanak osobe (npr. provođenjem kriminalističkog istraživanja, suradnjom s gra-đanima, od pouzdanika, pogovorom, praćenjem legalnih izvora informacija)