RAZVIJANJE REZILIENTNOSTI (ŽIVLJENJSKE ODPORNOSTI) V ŠOLI

The aim of this article is first to familiarize readers with key conceptual constructs related to the resilience theory, focusing in particular on educational resilience. Emerging from resilience theory and models that are already used to foster resilience and as a consequence improve the quality of mental health and learning efficiency in different parts of the world, we are going to explore the prevalence of resilience fostering elements through the existing curriculum and pedagogical approaches in Slovenian elementary and secondary schools. We need to emphasise that resilience as a theoretical concept is not yet well known in Slovenia and there are no specialized programmes to foster resilience in children and youth, but we believe that quality teaching, which is based on European and national educational policies, already includes great part of it. With our research we would like to find out which educational approaches, recognized as resilience fostering approaches in resilience theory, are considered to be most important and are most widespread among our teachers. We are looking to explore the characteristics of teachers in Slovenia who perceive themselves as competent, motivated and effective in the educational fields and approaches that are also significant and recognized in the process for developing resilience in children and youth. For this matter we are going to prepare a questionnaire that measures teachers’ mindsets, and their standpoints about their own competences, effectiveness, and willingness for developing students\u27 skills and competences that increase and enable resilience through the educational process. The research work is in the beginning stage; thus only the theoretical bases are presented in this paper.Namjena ovog članka je upoznati čitatelje sa ključnim konceptualnim pojmovima teorije reziliencije, koji su povezani sa poticajem razvoja reziliencije odnosno životne otpornosti u školskoj sredini. Proučavanjem teorije reziliencije i stranih obrazovnih modela, koji su svojom usmjerenošču u razvoj reziliencije u okviru škole poboljšali razinu mentalnog zdravlja među učenicima, kao i njihov uspjeh, želimo utvrditi u kojoj mjeri nastavnici slovenskih osnovnih i srednjih škola u svom pedagoškom radu primjenjuju načela, metode, pristupe i vještine, koje prema teoriji reziliencije potiču razvoj životne otpornosti naših učenika. Iako teorijski koncept reziliencije u Sloveniji još nije identificiran i još uvijek nemamo razvijenih smjernica koje bi bile posebice usmjerene na razvoj reziliencije kod djece i adolescenata, smatramo da je ona svejedno u velikoj mjeri utkana u načela, smjernice i ciljeve suvremene europske i nacionalne percepcije odgoja i obrazovanja, i možemo je u velikoj mjeri realizirati već i sa kvalitetnom, prema učeniku usmjerenom nastavom. Sa istraživanjem i u tu svrhu pripremljenim upitnikom, želimo utvrditi kakve stavove i uvjerenja imaju nastavnici do pojedinih čimbenika koji potiču razvoj reziliencije. Također želimo utvrditi koje karakteristike nastavnika i škola na kojima predavaju, imaju najveći utjecaj na identifikaciju važnosti tih čimbenika. Istraživanje još nije završeno, zato su u ovom članku predstavljene samo teorijske osnove.Namen prispevka je bralcem predstaviti ključne konceptualne pojme teorije rezilientnosti, ki so povezani s spodbujanjem razvoja rezilientnosti oz. življenjske odpornosti, v šolskem polju. S proučevanjem teorije rezilientnosti in tujih vzgojno izobraževalnih modelov, ki so z usmerjenostjo v razvoj rezilientnosti v okviru šole izboljšali tako stopnjo duševnega zdravja med šolarji, kot tudi njihove učne učinkovitosti, želimo ugotoviti, v kolikšni meri učitelji slovenskih osnovnih in srednjih šol v svoje pedagoško delo vključujejo načela, metode, pristope in spretnosti, ki glede na teorijo rezilientnosti, spodbujajo razvoj življenjske odpornosti naših šolarjev. Čeprav teoretični koncept rezilientnosti v Sloveniji še ni prepoznan, in še nimamo razvitih smernic, ki bi bile posebej osredotočene na razvoj rezilientnosti pri otrocih in mladostnikih ugotavljamo, da so le-te v veliki meri vtkane v načela, smernice in cilje sodobnega evropskega in nacionalnega pojmovanja vzgoje in izobraževanja in jih potemtakem lahko v veliki meri uresničujemo že s kakovostnim, v učenca usmerjenim izvajanjem pouka. Z raziskavo, in v ta namen pripravljenim vprašalnikom, želimo ugotoviti kakšna stališča in prepričanja imajo učitelji do posameznih dejavnikov, ki spodbujajo razvoj rezilientnosti. Ugotoviti želimo tudi katere karakteristike učiteljev, in šol na katerih poučujejo, najbolj vplivajo na prepoznavanje teh dejavnikov kot pomembnih. Raziskava še ni zaključena, zato bodo v tem prispevku predstavljena zgolj teoretična izhodišča