The Images of Minorities in Nationalist Mythologies in Post-Socialist Georgia and Serbia

U ovom radu predstavljeni su rezultati istraživanja uzroka isključujućih (exclusionary) nacionalističkih mitova. Tijekom istraživanja analizirana su dva slučaja – Gruzija i Srbija u vrijeme raspada SSSR-a, odnosno SFRJ-a. U tijeku raspada starih sustava stari su identiteti oslabili, a nove su se države suočile s problemom stvaranja novih identiteta. Oni su raspirili nacionalistički diskurs – kako u Gruziji, tako i u Srbiji – začevši brojne isključujuće mitove o manjinskim narodima. Međutim, gruzijski je nacionalizam iznjedrio neprijateljske mitove o Abhazijcima i Osetima, ali ne i o Adžarima. Isto tako, srpski je nacionalizam stvorio isključujuće mitove o albanskoj manjini na Kosovu, dok je spram mađarske manjine u Vojvodini bio prilično popustljiv. U svome radu tvrdim da su razlike u putanjama razvoja nacionalističkih diskursa određene ‘oznakama nacionalnog identiteta’ (porijeklo, jezik, kultura, vjera i državljanstvo) na temelju kojih se formira većina. Konkretno, ako je sadržaj dominantne oznake nacionalnog identiteta većine u sukobu sa sadržajem određene oznake identiteta manjine, većina ne percipira manjinu kao ‘nas’, dio istog naroda, već kao ‘njih’, ‘druge’. To se odražava u nacionalističkom političkom diskursu.This paper presents the findings of research on the causes of exclusionary nationalist myths. During the research, two cases are analyzed – Georgia and Serbia during the collapse of the USSR and the SFRY respectively. In the course of the dissolution of the old states, old identities waned and the newly emerged states faced the problem of creating new identities. These heated up nationalist discourse both in Georgia and Serbia, thus begetting a number of exclusionary myths about their minorities. However, Georgian nationalism developed hostile myths about the Abkhaz and the South Ossetian minorities and nothing like that about the Ajar minority. Similarly, Serbian nationalism created exclusionary myths about the Albanian minority in Kosovo, while it was relatively accommodative towards the Hungarian minority in Vojvodina. In my paper, I argue that these differences in the trajectory of the development of nationalist discourse are determined by the ‘national identity markers’ (descent, language, culture, religion, and citizenship) on the basis of which the majority is constructed. In particular, if the content of a dominant identity marker of the majority conflicts with the content of the respective identity marker of the minority, the majority does not perceive that minority as ‘us,’ part of the same nation but rather as ‘them,’ the ‘other.’ This is reflected in the nationalist political discourse