Higijenizacija svinjskog tekućeg gnoja s ekološki prihvatljivim dezinficijensom, kompleksom vodikova peroksida i iona srebra.

Liquid fraction of pig slurry sampled at the site of drainage into an aerobic lagoon was treated with a hydrogen peroxide-based disinfectant with silver ions for catalytic action in order to define a hygienically acceptable substrate according to its organoleptic, physicochemical and especially microbiologic properties, intended for environmental disposal. In the in vitro experiment using substrate mixture with the disinfectant at a final concentration of 2%, time of action of 1 hour, and efficacy control at 24 hours, the following results were observed: the dark, turbid, green-brown, malodorous slurry samples turned light and the intensity of malodour declined substantially. The concentration of ammonium ions and nitrite decreased significantly (P99% reduction in their number. The results obtained in the study pointed to efficient hygienization with hydrogen peroxide and silver ions, rendering pig slurry a more acceptable substrate to be disposed of into the environment.Uzorci tekuće frakcije svinjskog tekućeg gnoja uzeti na mjestu utoka u aerobnu lagunu bili su obrađeni dezinfekcijskim pripravkom na osnovi vodikova peroksida uz katalitičko djelovanje srebrnih iona. To je učinjeno radi dobivanja higijenski prihvatljivijeg supstrata za spuštanje u okoliš glede organoleptičkih, fizikalno-kemijskih te osobito mikrobioloških svojstava. U pokusu in vitro mješanjem supstrata s dezinficijensom u koncentraciji 2% i djelovanju od jednog sata te provjerom učinkovitosti nakon 24 sata dobiveni su sljedeći rezultati: tamni, mutni, zelenosmeđi uzorci tekućeg gnoja neugodnog mirisa postali su svjetliji, a jačina neugodna mirisa bitno se smanjila. Koncentracija amonijevih iona značajno se snizila (P<0,01), također i koncentracija nitrita (P<0,05), a može se pretpostaviti da se zbog oksidacije povećala koncentracija nitrata (P<0,05). Oksidacijskim procesima u gnoju značajno (P<0,01) je smanjena biokemijska potrošnja kisika (BPK5), ali vrijednost 1992,50 ± 244,59 mg O2/L još je uvijek ekološki neprihvatljiva za utok u vodotoke. Smanjio se postotak suhe tvari i sedimentacije (P<0,05), a pH se neznatno povećao, dok su sadržaj organske tvari i elektroprovodljivost ostali u istim granicama. Značajno je smanjen (P