KENNINZI KAO INTEGRACIJE I PRIZME

This paper argues that recent advances in cognitive linguistics could shed more light onto solving a particular historical semantics problem, namely the semantics of kennings in Beowulf. The well-known figures of speech are very difficult to understand because of a rather enigmatic way of making reference to people or things (Brodeur 1960; Wehlau 1997). The first part of the paper aims to define the kenning as a particular type of compound to set it apart from ordinary compounds. The second and third parts of the paper apply recent cognitive linguistic approaches to semantic compositionality, treating kennings as composite expressions whose meaning is derived from an intricate interaction of metonymy and metaphor. For the purpose of a semantic analysis of kennings, a few of the best known examples have been selected. They are analysed first within the framework of mental space and blending theory (Fauconnier and Turner 1998 and 2002), and then they are analysed applying the prismatic model (Geeraerts 2002).U ovom se članku raspravlja o tome kako bi nedavni pomaci u području kognitivne lingvistike mogli dati više svjetla prilikom rješavanja jednog problema iz historijske semantike, a riječ je o značenju staroengleskih kenninga u Beowulfu. Te poznate stilske figure vrlo je teško razumjeti zbog prilično zagonetnog načina na koji se one odnose na ljude ili stvari (Brodeur 1960; Wehlau 1997). Cilj prvog dijela članka je definirati kenning kao posebnu vrstu složenice kako bi je razlikovali od običnih složenica. U drugom i trećem dijelu članka primjenjuju se nedavni kognitivnolingvistički pristupi značenjskoj kompozicionalnosti, promatrajući kenninge kao složene izraze čije značenje proizlazi iz zamršene interakcije metonimije i metafore. Za potrebe semantičke analize kenninga odabrano je nekoliko najpoznatijih primjera koji se prvo analiziraju u okviru teorije mentalnih prostora i konceptualne integracije (Fauconnier i Turner 1998 i 2002), a zatim se analiziraju primjenjujući prizmatični model (Geeraerts 2002)