PROCJENA KREDITNOG RIZIKA

Donošenje odluke o kreditiranju određenog trgovačkog društva, za svaku banku je vrlo složen proces. Naizgled jednostavni planovi u glavi poduzetnika odnosno onoga koji je kredit zatražio, ponekad su vrlo teško provodljivi, odnosno ponekad je vrlo teško dokazati njihovu isplativost. Financijski izvještaji koje podnose tvrtke, svakako su dobar početak analize stanja tvrtke, i njezine sposobnosti zaduživanja. Analiza financijskih izvještaja usmjerena je prvenstveno na kvantitativne financijske informacije i zbog toga se često naziva još i financijskom analizom (Žager i dr. 2008., 36). Svaka banka razvija svoje alate pomoću kojih analizira dostavljene financijske pokazatelje, te obradom takvih «sirovih» podataka, pokušava dobiti što je moguće više «informacija» za što je moguće jednostavnije donošenje odluke o kreditiranju. Uz financijske pokazatelje koji su kvantificirani i relativno lako mjerljivi, pri ocjeni kreditne sposobnosti analiziraju se i neopipljivi i često puta vrlo teško mjerljivi podaci, tzv. «Soft facts», ili prevedeno na hrvatski «meki podaci». Cilj rada je prikazati, koje su to sve informacije potrebne banci pri analizi financijskih izvještaja, i dobivene su od strane poduzetnika, te one informacije koje se donose na temelju prosudbe client menadžera, odnosno tzv. soft facts-i, a njihovo dobivanje je često puta nešto zahtjevnije i značajno teže ih je izmjeriti i pridodati im određene vrijednosti