Ovisnost zagadjenosti zraka u Zagrebu o meteorološkim faktorima - Meteorološka dokumentacija

Studija o klimatskim prilikama u Zagrebu u razdoblju od 1966-1971. godine radjena je na odnosu 5 običnih meteoroloških stanica i 2 opservatorija (sl.2/1). Budući da je grad smješten na vrlo raznolikom terenu, počevši od južnih obronaka planine Medvednice ispresijecanih brojnim dolinama, pa sve do niskog i vlažnijeg područja oko rijeke Save - postojeća mreža meteoroloških stanica je nedovoljno gusta. Zato su kartografski prikazi gruba slika razdiobe pojedinih meteoroloških elemenata. Šestgodišnji nizovi frekvencije magle, trajanja sijanja Sunca i temperature zraka komparirani.su sa sekularnim nizovima na Opservatoriju Zagreb-Grič (centar grada) i opservatoriju Zagreb-Maksimir (istočna periferija). Magla u promatranom razdoblju, zbog klimatskog trenda i povećane zagadjenosti zraka, pokazuje veću učestalost (Zagreb-Maksimir) nego što je normalno za klimu Zagreba (sl. 2/2). Podaci o magli u centralnom dijelu grada (Zagreb-Grič) nisu dovoljno reprezentativni, zbog nepovoljne pozicije Opservatorija. Varijacija insolacije u razdoblju od 1966.-1971. godine poklapa se s ranijim oscilacijama u sekularnim nizovima, kada se atmosfera još nije mogla smatrati jače zagadjenom. Komparirani su podaci opservatorija u centru i na periferiji s podacima o trajanju sijanja Sunca na planini Medvednici. Trendovi su istog predznaka (sl. 2/3) i pokazuju smanjenje insolacije u promatranom razdoblju i u zagadjenom gradu, i na čistoj planini. Temperaturni nizovi 1966.-1971. (sl. 2/4) u okviru su normalnih ranijih oscilacija temperature, s tim što je periferija u godišnjem prosjeku hladnija od centra grada za 1-1.5 °C