Regresijska analiza linearne povezanosti ponude ležajeva i ostvarenih turističkih noćenja po vrstama smještaja u Hrvatskoj od 2001. do 2009. godine

Predmet istraživanja u ovome radu je povezanost broja noćenja turista, kao elementa potražnje, i broja postelja u smještajnim kapacitetima turističke ponude u Hrvatskoj u razdoblju 2001. i 2009. godine. Osnovna hipoteza je da su navedene dvije varijable u relativno jakoj pozitivnoj korelaciji po svim kategorijama smještaja. Hipoteza o postojanju, smjeru i jakosti povezanosti dviju varijabli je detaljno ispitana pomoću 6 modela jednostavne linearne regresije čija se reprezentativnost provjerava za svaki od 6 tipova smještaja pomoću pokazatelja kao što su koeficijent linearne korelacije, koeficijent determinacije, standardna devijacija i koeficijent varijacije regresije te F-test značajnosti regresije. Ispunjenost polaznih pretpostavki modela provjerena je regresijskom dijagnostikom za svaki od smještaja. Pritom, se analiziraju službeni godišnji podaci o turizmu za razdoblje od 2001. do 2009. godine dobiveni iz sekundarnih izvora Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske. Rezultati istraživanja podupiru postavljenu hipotezu o pozitivnoj korelaciji između varijabli broj noćenja i broj ležajeva, no, zbog postojanja specifičnosti linearne povezanosti kod različitih vrsta smještaja, ovisno o trendovima pojedinih turističkih varijabli i različitim ekonomskim utjecajima, postiže se različit stupanj reprezentativnosti pojedinih linearnih regresijskih modela