Ovaj je prilog nastavak autoričinih istraživanja Marulićeve povezanosti s hrvatskom srednjovjekovnom književnom baštinom. Ovoga puta autorica se bavi uočavanjem odjeka anonimnoga hrvatskoga srednjovjekovnoga pjesništva, kojemu su prvi poznati zapisi u glagoljičkoj Pariškoj pjesmarici iz 1380. godine, u Marulićevim hrvatskim stihovima. Između Pariške pjesmarice i Marulićevih stihova vremenski je razmak od bar jednoga stoljeća. U to je vrijeme anonimno srednjovjekovno pjesništvo, uglavnom vjerske tematike, živjelo punim životom, prateći puk u njegovim duhovnim manifestacijama kroz čitavu godinu, te bivalo zapisivano u mnogim i glagoljičkim i latiničkim zbornicima, i to u bogatijem i raznovrsnijem izboru nego što ga pruža Pariška pjesmarica, a...