Hilary of Poitiers and the Dated Synod

Autor u članku propituje stav Hilarija iz Poitiersa prema sadržajima Datirane vjeroispovijesti koja se održala u Sirmiumu 22. svibnja 359. godine. Premda joj nije nazočio, Hilarije se ipak u više svojih spisa odredio prema sadržajima vjeroispovijesti koja je na njoj bila sastavljena i predložena kao kompromisno rješenje između pristaša Nicejskoga vjerovanja i predstavnika arijanizma koji su mu se radikalno opirali. U nedostatku izričite građe o argumentu, a kako bi zaključci ipak bili utemeljeni, autor propituje najprije okolnosti Hilarijeva života, ističući njegove teološke stavove i određenje prema arijanizmu u kojem je postupno dolazio do veće jasnoće. Nakon toga slijedi teološko razmišljanje o okolnostima u kojima se dogodila Datirana sinoda, da bi potom iznio Hilarijev stav o pojedinim ključnim teološkim točkama povezivima s vjeroispoviješću Datirane sinode. Autor pokazuje na koji način Hilarije promišlja Isusovu istobitnost s Ocem nebeskim, koja je u ispovijesti Datirane sinode bila izražena kompromisnom formulom „posve (kata panta) sličan“. No Hilarije se ne će morati suočiti samo s ovom formulom, nego i s još nekim drugim formulama, nametnutima proarijanskim sinodama do konca iste godine. Datirana ispovijest tako je bila radikalizirana u arijanskom smislu izbacivanjem „posvema“, nakon čega je ostala samo tvrdnja kako su Otac i Sin slični, bez posebnoga određivanja u čemu bi se trebala sastojati njihova sličnost. Hilarije će se svom odlučnošću suprotstaviti takvim kompromisnim rješenjima, kao i njihovoj krivovjernoj radikalizaciji, ukazujući na njihovu nedorečenost, a optužujući i cara Konstancija za manipulacije i spletke kojima je htio ozakoniti upravo takva rješenja suprotstavljena Nicejskoj vjeroispovijesti.In his article the author questions the attitude of Hilary of Poitiers towards the contents of the Dated Creed which was held in Syrmium on May 22nd, 359 AD. Although he did not attend it, in his writings Hilary addressed the issues of the Creed, created at the Synod and offered a compromise solution to the conflict between the followers of the Nicaean Creed and the representatives of Arianism, who radically opposed to it. In absence of explicit documents to support the argument, yet intending to provide the grounds for his conclusions, the author first questions the circumstances of Hilary’s life, emphasizing his theological positions and his attitude towards Arianism which brings him to a greater precision. Then there is a theological reflection on the circumstances of the Dated Synod to continue with Hilary’s attitude towards the individual key theological points concerning the creed of the Dated Synod. The author shows in which way Hilary sees Jesus’ homoousiosness to the Heavenly Father, which was expressed in the Dated Creed as a compromising formula ‘like in all things’ (kata panta). Hilary was not only to confront this formula but also some other formulas imposed by pro-Arian synods to follow later that same year. The Dated Creed was thus radicalized in the Arian manner; ‘in all things’ was omitted thus leaving only the statement that the Father and Son are alike, without a specific determination of what their similarity should be based on. With all his determination Hilary confronted these accommodationist solutions and their heretic radicalization, pointing to their vague wording and accusing emperor Constantius of manipulations and intrigues that he used with the intention of legalizing these solutions which contradicted the Nicaean Creed