Najbolji izbor – kako izabrati odgovarajući uređaj?

An increasing number of patients suffering from end-stage heart failure require VAD implantation as either a bridge-to-transplantation or destination therapy. The choice of the right device depends upon the medical urgency; the need of uni- or biventricular support; the duration of support expected; and the institutional availability. Patients with multi-organ failure and unclear neurological situation can be supported with rotary pumps/ECMO first, and in case of recovery, a paracorporeal system can be connected to the previously implanted cannulas. In stable patients qualifying for left ventricular support, an intracorporeal system of the second generation can be implanted, allowing freedom of movement for 6-8 hours before recharging becomes necessary, and support intervals exceeding 1 year. Restrictions are given by the need of high-dose anticoagulation and a certain complication rate, especially in the first 3 months (bleeding, thromboembolism, infection, mechanical failure). The survival rate after the primary LVAD implantation is 74 % after 12 months and 55 % after 24 months; this is significantly better than the survival rate after RVAD, BVAD or TAH.Sve veći broj pacijenata u terminalnoj fazi zatajivanja srca zahtijevaju ugradnju mehaničke potpore srcu i cirkulaciji, kao premoštenje do transplantacije srca ili kao destinacijska terapija. Odabir odgovarajućeg uređaja ovisi o kliničkom stanju pacijenta, potrebi za jednostrukom ili dvostrukom ventrikularnom potporom, očekivanom trajanju ugrađene potpore i mogućnostima institucije. Pacijentima s multi organskim zatajenjem i nejasnim neurološkim smetnjama može se prvo ugraditi rotacijska pumpa/ECMO, te u slučaju oporavka., parakorporalni uređaj može biti povezan s ranije implantiranim kanilama. Kod stabilnih pacijenata, predodređenih za ugradnju potpore lijevom ventriklu, moguće je ugraditi intrakorporalni uređaj druge generacije, koji dozvoljava slobodno kretanje 6-8 sati do punjenja baterija i podupire intervale preko jedne godine. Ograničenja nastaju zbog potrebe za visokim dozama antikoagulacijske terapije i pojave određenih komplikacija, posebno u prva tri mjeseca nakon implantacije (krvarenje, tromboembolija, infekcija, mehaničke nepravilnosti). Stopa preživljenja 12 mjeseci nakon ugradnje LVAD-a je 74% i 55% nakon 24 mjeseca što je značajno bolje nego preživljenje nakon ugradnje RVAD, BVAD or TAH