Ivo Andrić je pisac koji je svoj ispripovijedani svijet smjestio u \u27međuprostor\u27 dodirivanja nekoliko različitih identitetskih \u27čvrstih\u27 obrazaca. U sredinama koje su podložne čvrstim, jednoobraznim dijakronijskim uokvirivanjima unutar vlastita niza, bilo je mnogo pokušaja da se ovog autora svrsta u određenu kategoriju i pridoda mu se atribut \u27srpskog\u27, \u27hrvatskog\u27 ili \u27bošnjačkog\u27 pisca, kojega bi se, tako smjestilo unutar određene književne dijakronije. Andrić je, međutim, stvorio poziciju nepripadanja koju je prakticirao i izvan teksta, životom u mnogim gradovima, izjavama i svjetonazorom koji je uokvirio poetiku njegovih tekstova. Tako je otvorio prostor hibridizacije identiteta, postkolonijalnog propitivan...