Preaching and Contemporary Pastoral Praxis. Possibilities and Prospects

Propovjedništvo, kao način ostvarivanja navjestiteljske službe Crkve, jedna je od temeljnih zadaća njezinih zaređenih službenika i eminentni dio ukupnoga pastoralnog djelovanja Crkve. Pastoral se temeljni na naviještanju Božje riječi i širenju njezine poruke. Središnja jezgra pastorala – slavlje kršćanskoga otajstva (osobito euharistija) – također podrazumijeva navještaj riječi. Božja je poruka, sadržana u riječi, trajno teološko mjesto i izvor nadahnuća u ukupnom pastoralnom djelovanju. U ovomu se radu, na teološko-prosudbeni način, razrađuju aktualna pitanja propovjedničke službe u današnjem pastoralnom kontekstu. Naglasak je stavljen na istraživanje bitnih segmenata propovjedničke službe, kao i na prepoznavanje onih elemenata koji u današnjem pastoralnom i kulturalnom kontekstu predstavljaju izazove za uspješno ostvarivanje propovjedničke službe.Preaching as a way of realization of the proclaiming ministry of the Church is one of the fundamental tasks of its ordained ministers and the eminent part of the entire pastoral work of the Church. Pastoral activities are based on the proclamation of the Word of God and spreading of its message. The heart of pastoral work, the celebration of Christian mystery (especially the Eucharist) also comprises the proclamation of the Word. God’s message, included in the Word, is a permanent theological point and the source of inspiration in pastoral work. This article is a theological and evaluating analysis of the actual issues of the ministry of preaching in the present pastoral context. The emphasis is put on the study of the crucial segments of the ministry of preaching as well as on the identification of the elements in the contemporary pastoral and cultural contexts, which present a challenge for the successful realization of the preaching ministry