Preachers in the Old Testament

Riječ „Propovjednik“ je „terminus technicus“ i označava biblijsku knjigu koja se klasično pripisivala kralju Salomonu, ali čiji on nije autor. Ista riječ označava službu ili funkciju čovjeka, osobe, koja ima točno određenu zadaću unutar židovske, sinagogalne, a kasnije i kršćanske zajednice. Prilog donosi najprije leksikografsko značenje riječi u hrvatskom jeziku prema klasičnim rječnicima, a zatim lingvistički nalaz prema Velikoj biblijskoj konkordanciji. Ova se riječ pojavljuje u nominalnim i verbalnim oblicima kako u starozavjetnim, tako i u novozavjetnim tekstovima. U Starom zavjetu se nominalni oblici pojavljuju 7 puta, a verbalni 11 puta. Prilog u daljnjem donosi nekoliko primjera konkretnih propovjednika iz Staroga zavjeta. To su prije svega klasični proroci, čija je zadaća prenositi riječ, riječ Božju, konkretnim adresatima, bilo da se radi o pojedincima, zajednici, svećenicima, službenicima kraljevskoga dvora, kralju… Prije nego što netko prenosi riječ Božju, mora biti za tu službu od Boga pozvan. Nadalje se govori o pozivu proroka Elizeja, zatim o pozivu Mojsija i njegova brata Arona, te o pozivu proroka Izaije, Jeremije, Amosa i Jone. Svi su oni u službi riječi i u širemu smislu propovjednici. Osim njih kao propovjednici u starozavjetnim tekstovima nastupaju roditelji, učitelji mudrosti, te poosobljena mudrost koja propovijeda. „Sitz im Leben“ propovijedi je sinagogalna služba Božja u vremenu egzila odnosno u postegzilskomu vremenu.The word Preacher is a term used to denote the biblical book which was once believed to be written by Solomon, yet he is not the author. The same word stands for the ministry or function of a person whose tasks are precisely determined within the Jewish, synagoguic and later Christian community. The article presents first the lexicographic meaning of the word in Croatian according to classic dictionaries, and then the linguistic results from Velika biblijska konkordancija (Bible Concordance). The word appears in nominal and verbal forms in the texts of the Old and the New Testament. The nominal forms in the Old Testament appear seven times and the verbal ones eleven times. The article also presents some examples of the real preachers from the Old Testament. They were first of all traditional prophets whose task was to spread the Word, the Word of God, to actual addressees, individuals, community, priests, servitors at royal court, the king… In order to start spreading the Word of God, a person must be called upon by God himself. The article next mentions the calling of the prophet Eliseus, then the one of Moses and his brother Aaron, the calling of the prophets Isaiah, Jeremiah, Amos and Jonas. All of them are in the service of the Word and preachers in a broader sense. Besides them, other preachers appear in the Old Testament: parents, teachers of wisdom, personalized wisdom which preaches. Sitz im leben preaching is a synagogual liturgy of exilic and post-exilic times