Smrt(onosne) politike i umijeće oporavka u romanu Falling Man Dona DeLilla

This article analyzes the representation of the aftermath of the Septemeber 11, 2001 attacks in Don DeLillo’s novel Falling Man. By exploring both trauma’s social effects and its metaphorical meanings, DeLillo’s novel registers and enacts the disappearance of politically informed social practice as a communal force in the contemporary US. This disappearance the novel posits as being accomplished through a process of traumatization of the national polity contingent both on a “global” clash of disparate worlds and on domestic interventions of the state. The article proposes that such depoliticization rests on particular constructions of the human citizen and the nonhuman terrorist, and that it represents a tactic through which the sovereign power of the state is ultimately manifested. DeLillo responds to the state’s instrumentalization of trauma by asserting the possibility of a socially productive aesthetic practice.Tema članka je prikaz američke svakodnevice nakon terorističkih napada od 11. rujna 2001. u romanu Falling Man Dona DeLilla (2007). Usredotočujući se na društvene posljedice traumatičnoga događaja i pridajući mu metaforička značenja, DeLillov roman ukazuje na nestanak političke prakse kao društveno produktivne snage u suvremenom SAD-u. U romanu je nestanak političkoga povezan s procesom traumatizacije nacionalne zajednice koja je s jedne strane određena “globalnim” sukobom nepomirljivih svjetova, a s druge represivnim unutarnjim intervencijama države. U članku se tvrdi da je takva depolitizacija podržana i diskurzivnim konstrukcijama ljudskosti građanina i ne-ljudskosti terorista, te da predstavlja taktiku kroz koju se manifestira suverena moć države. DeLillo nudi odgovor na državnu instrumentalizaciju traume kroz pokušaj osmišljavanja društveno produktivne prikazivačke prakse