EU armed forces in the security circumstances of the postmodern era

Pad Berlinskog zida i završetak hladnog rata imali su za posljedicu i preispitivanje dotadašnjih sigurnosnih strategija svih najmoćnijih sila svijeta. Ovo pitanje nije zaobišlo ni države članice EZ. Umjesto potpunog oslanjanja na sjevernoatlantsku suradnju s NATO-om, vodeće države EZ započinju s postupnim transformiranjem od ekonomske u političku zajednicu, a time i ka sve većem osamostaljivanju, prvo u vanjskoj politici, a nakon toga i u sigurnosno-obrambenoj politici. Usklađivanje zajedničke i sigurnosne politike EU nije išlo lagano zbog različitih interesa pojedinih država članica. Iako sporije od očekivanog, u proteklom periodu, prije i nakon osnivanja EU, stvarali su se ne samo institucionalni okviri za formiranje zajedničkih vojnih kapaciteta EU, već se započelo i s operacionalizacijom europske sigurnosno-obrambene politike na način da je EU počela osnivati i prve vlastite vojne postrojbe. Bez obzira na sva protivljenja SAD, EU se polako, ali sigurno kreće ka stvaranju Europoske vojske. Time se stvaraju pretpostavke za aktivnniju i djelotvorniju ulogu EU u očuvanju svjetskog mira i sigurnosti Autor u radu, na temelju analize razvoja europske sigurnosno-obrambene politike i njene dosadašnje operacionalzacije, a uoči stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, pokušava utvrditi dokle se stiglo u realiziranju ideje o stvaranju zajedničkih vojnih kapaciteta EU, te u kojem pravcu bi ovaj proces mogao ići u narednom periodu, posebno u svijetlu odnosa između EU i NATO-a, uzimajući pri tome u obzir i nove sigurnosne okolnosti u svijetu, ali i moguće utjecaje postmodernih kretanja koja su već zamjećena u najrazvijenijim državama Unije.The author, based on the analysis of European security and defense policy and its current ope rationalization is trying to determine present limits and direction of the idea of common EU military strength and potentials. He is especially interested to understand the relations between the EU and NATO, taking into account the new security situation in the world, but also the possible impact of postmodern trends that are already identified in developed countries of the Union