Ethical Aspects of Chemical Castration

Praksa fizičke kastracije bila je tijekom povijesti redovita mjera kažnjavanja spolnih prijestupnika, osobito silovatelja. Ta sigurnosna mjera vraća se u modernom zakonodavstvu u obliku kemijske kastracije. Opravdava se motivima društvenoga dobra, sigurnošću građana i rehabilitacijom počinitelja spolnoga nasilja, a javno se želi prezentirati više kao tretman negoli stvarna kazna. Članak propituje etičku prihvatljivost tretmana kastracijom spolno nasilnih osoba. Nakon kratkog osvrta o kažnjavanju silovatelja tijekom povijesti u prvom dijelu, te prezentacije kršćanskog stava o različitim oblicima kastracije, posebice kažnjavajućoj i terapeutskoj kastraciji u drugom dijelu, autor u trećem dijelu svoga rada donosi osnovne informacije o kemijskoj kastraciji. Temeljem činjenice da kemijska kastracija može zaista imati obličje i tretmana i kazne, u četvrtom etičkom dijelu odvojeno analizira, s ciljem izbjegavanja stanovite konfuzije, njezinu valenciju u dva različita konteksta u kojima se najčešće promišlja i primjenjuje. U čisto medicinskomoralnom kontekstu pita se je li terapeutsko načelo kadro opravdati uporabu kemijske kastracije za specifičnu skupinu spolno nasilnih osoba i pod kojim uvjetima, a u kaznenopravnom kontekstu etički vrednuje prisilnu i dragovoljnu kastraciju, analizirajući posebno važno pitanje informiranog i slobodnog pristanka. Budući da postoji realna opasnost da kemijska kastracija postane s vremenom redovita mjera u „tretiranju“ svih počinitelja spolnoga nasilja, autor u petom dijelu iznosi temeljne razloge neprimjerenosti i neopravdanosti takve mjere. Razlozi se tiču dakako kemijske kastracije kao takve, ali još više ograničenoga i nerijetko krivog razumijevanja fenomena spolnoga nasilja.Throughout history a routine measure for punishing sexual offenders, especially the rapists, was physical castration. That safety measure is coming back to modern legislation in the form of chemical castration. It is being justified by the motives of common good, citizens’ security and rehabilitation of the rapist, and in public it is presented more like a treatment than a real punishment. The article analyzes ethical acceptability of treating sexual violators by castration. After a brief review on the rapists’ punishing during history in the first part, and presentation of Christian attitude about various forms of castration, especially the penalizing and therapeutic castration in the second part, in the third part of the work the author gives basic information on chemical castration. On the basis of the fact that chemical castration can indeed have the form of both treatment and punishment, the fourth ethical part separately analyzes, to avoid certain confusion, its valence in two different contexts in which it is most often analyzed and applied. In purely medical-moral context the author wonders if a therapeutic principle is able to justify the use of chemical castration for a specific group of sexually violent persons and under which conditions, and in criminal-legal context he ethically evaluates compulsory and voluntary castration, analyzing particularly important issue of well informed and free consent to castration. Since there is a real danger that chemical castration may become a regular measure in “treating” all doers of sexual violence, in the fifth part the author presents the basic reasons of inappropriateness and unreasonableness of such a measure. Of course, the reasons are related to chemical castration as such, but even more to the restricted and often wrong understanding of the phenomenon of sexual violence